Pedagog Esmir Salihović za Radiosarajevo.ba: Kako pripremiti prvačića za školu?

Do početka nove školske godine ostalo je nešto više od mjesec dana, a mi smo se već raspitali šta je to sve potrebno da bi se dijete pripremilo za školu. Vrijeme je godišnjih odmora, ali sigurno je da roditelji razmišljaju kako u septembru adekvatno pripremiti svog đaka prvaka za školske obaveze

O svemu tome razgovarali smo s pedagogom sarajevske Osnovne škole Edhem Mulabdić - Esmirom Salihovićem.

Razgovarala: Amina Bijelonja, Radiosarajevo.ba

Kada je riječ o prvačićima, školskim obveznikom smatra se dijete koje je do 1. marta tekuće godine napunilo pet i po godina. Sekretar škole evidentira buduće prvačiće na osnovu rodnog lista i ljekarskog uvjerenja koje izdaje područna pedijatrijska ambulanta. 

"Ukoliko je dijete pohađalo obavezan program u predškolskoj ustanovi, roditelji donose i tu potvrdu. Nakon ovog administrativnog čina slijedi procjena zrelosti za polazak u školu", govori pedagog Salihović za Radiosarajevo.ba.

Testiranje – ništa strašno 

Svaki prvačić prije samog upisa u školu treba proći određeno testiranje. Ono nije ni bolno ni strašno - nešto čega bi se i roditelji i djeca trebali plašiti.

"Testiranje je nešto što treba demistificirati. Ono je sastavni dio upisne procedure, a obavljaju ga stručnjaci, školski pedagog ili psiholog s ciljem utvrđivanja koliko je dijete zrelo za školu. Prvi susret sa školom treba proteći u ugodnoj atmosferi, opušteno bez ikakve zabrinutosti i stresa. Veoma je važno da na razgovor i testiranje dođu oba roditelja zajedno, a radi dobrobiti djeteta i buduće saradnje sa školom zajedno trebaju doći i razvedeni roditelji.

Roditelji ne bi trebali pripremati djecu za testiranje. To pedagoški nije opravdano i djetetu stvara dodatni pritisak. Najveća pomoć i najbolja priprema djeteta za testiranje jeste objašnjenje da će se u školi dešavati njemu poznate stvari – da će crtati i razgovarati, odgovarati na neka pitanja, da će nešto znati, a nešto neće i da može ne znati i smije pogriješiti. Nema potrebe ni za raspitivanjem kod starijih generacija o sadržaju upitnika, razgovora i testiranja. Uzmemo li u obzir da je zadatak osnovne škole prvenstveno razvoj samopouzdanja, na samom početku ne smijemo praviti greške. Testiranjem se ne ispituje nešto što se može naučiti u kratkom vremenskom periodu, niti se provjerava stepen znanja iz budućih predmeta (sabiranje, pisanje), već se ispituje sposobnost djeteta da ta i druga znanja usvoji", govori pedagog.

Iskrenošću do povjerenja 

Osim testiranja važan segment jeste razgovor s roditeljima, koji se obavlja prije samog testiranja kao i po obavljenom ispitivanju. U početnom razgovoru traže se osnovni podaci o porodici iz koje dijete dolazi kao i podaci o razvoju djeteta. 

"Uz razgovor roditelji ispunjavaju i upitnik. Mnogi roditelji imaju i molbe tipa: Može li da ide u isto odjeljenje s najboljim drugom? Može li ići u istu smjenu sa starijim bratom ili sestrom? Može li da ide kod određene učiteljice itd. Ukoliko udovoljavanje molbi ne remeti strukturu odjeljenja i pedagoške principe, roditeljima treba izaći u susret, jer što je manje stresa za roditelje i dijete na početku školovanja, manje je problema u školi i porodici. Poželjno bi bilo da škola roditeljima da i pisani materijal, najpogodnije u obliku brošure u kojoj bi dobili odgovor na široku lepezu pitanja".

Također je neophodno da se roditelj upozna sa sadašnjim životom škole, jer to nije više ona škola koju možda on pamti iz svog djetinjstva. Razgovorom s prvačićem treba razvijati i povjerenje prema budućem učitelju. Da bi dijete spremno dočekalo polazak u školu, roditelji mu trebaju osigurati ugodnu porodičnu atmosferu, punu ljubavi, aktivnu podršku datu kroz vrijeme provedeno s njim, te dovoljno igre.

Igra je najprirodniji oblik učenja

Što je dijete bliže školskom uzrastu, veća je njegova potreba da se igra s drugom djecom. I na kraju, što su roditelji više uložili u svoje dijete do polaska u školu, što su se više družili i igrali s njim i razvijali kod njega pozitivne osobine i pozitivne oblike ponašanja, što su ga više podsticali i podržavali u stjecanju znanja, okruživali ga pažnjom i ljubavlju, izgrađivali međusobno povjerenje i imali dovoljno strpljenja i razumijevanja, time su više doprinosili njegovom sazrijevanju, stjecanju osjećaja sigurnosti i samopouzdanja. 

"O samoj školi budući prvačići razmišljaju ovako: 'Škola je mjesto gdje saznaješ svakakve stvari', 'Kad krenemo u školu, bit ćemo pametniji', 'U školi učiš da imaš više mašte', 'U školi ćemo imati učiteljicu koja će nas voljeti'."

Pripremite svog prvačića za školu s dosta strpljenja, brige i naravno posvetite mu pažnju i ljubav što mu je upravo u tom periodu najpotrebnije.