Patnja s vodom: Sarajevo gubi 70 posto vode zbog zastarjele mreže

Stanje na sarajevskim izvorištima veoma je loše, podzemne akumulacije su i dalje u konstantnom padu i dotok vode u rezervoare je i dalje slab, te se ne očekuje poboljšanje bez obilnijih padavina. 

Piše: Sanja Šabanadžović, Radiosarajevo.ba

Nažalost, najave o smanjenoj isporuci vode i konstantnim noćnim redukcijama postale su svakodnevne. 

A problem...?

"U mjesecu septembru svjedoci smo čestog prekida urednog snabdijevanja, kako u noćnim tako i u dnevnim satima. Sve je to posljedica brojnih problema, odnosno velikih gubitaka na mreži, a čemu je dodatno doprinijela i suša koja je utjecala na smanjenje izdašnosti izvorišta. 

Gubici vode i na godišnjem i mjesečnom nivou, od 2008. godine su u stalnom porastu i ako se kao pokazatelj uzima vrijednost za neoprihodovanu vodu, to iznosi u posljednjih šest mjeseci preko 70 posto na nivou cijelog sistema. Međutim, u analizama koje radimo po zonama vodosnabdijevanja postoje dijelovi sistema koji su u relativno dobrom stanju sa stanovišta gubitaka, dok s druge strane pojedini dijelovi sistema, odnosno zone imaju izrazito velike gubitke vode. Radi se o zonama u kojima smo prinuđeni vršiti navedene redukcije vode", kaže za Radiosarajevo.ba predsjednik mobilnog tima za normalizaciju vodosnabdijevanja KJKP "Vodovod i kanalizacija" Kenan Đipa.

Iste zone planirane su i za rekonstrukciju u projektu koji bi se finansirao kreditnim sredstvima. 

Gubici vode su neizbježna pojava u procesu zahvatanja sirove vode, transporta do postrojenja, prečišćavanja, distribucije i kod predaje potrošačima. Jednostavno, problem gubitaka vode prati redovno poslovanje svakog vodovoda.

"Prosječne godišnje količine vode za uredno vodosnabdijevanje kreću se do 3000 litara po sekundi. Međutim, potrebne količine vode za uredno vodosnabdijevanje definirane su kroz različite dnevne potrebe, tj. dnevnu neravnomjernost potrošnje. 

To znači da povremeno zahtijevane količine za uredno vodosnabdijevanje iznose i do 3280, a povremeno budu na nivou od 2800 litara po sekundi. 

Urednost vodosnabdijevanja u velikom obimu zavisi od raspoloživog rezervoarskog prostora kojeg u našem sistemu, shodno stalno razvoju i širenju vodovodne mreže u Kantonu već nedostaje i preko 30 posto u odnosu na postojeće rezervoare. Nedostatak rezervoara se kompenzira noćnim obaranjem pritiska kako bismo imali uredno dnevno vodosnabdijevanje", dodaje Đipa. 

Količine vode koje se nekorisno izgube prije nego dođu do potrošača posljedica su starosti cjevovoda ili njihove neadekvatne zaštite, neadekvatne tehnologije polaganja cjevovoda (različiti izvođači radova), nestabilnosti tla, opterećenja trase cjevovoda saobraćajem, isticanja prilikom oštećenja cjevovoda i kućnih priključaka, curenja u šahtovima, greške na mjerenju i ilegalne/bespravne potrošnje...

"Česti defekti na cjevovodu automatski dovode do velikih gubitaka u sistemu. Opravkom defekata na cjevovodima s učestalim kvarovima dolazi do porasta pritiska koji prouzrokuje pojavu novih defekata, ali na drugom mjestu. Da bi se to spriječilo, neophodna je zamjena cjevovoda s učestalim brojem kvarova. Također kod pojave curenja na priključnom cjevovodu, vrši se opravka istog, međutim zbog veće učestalosti defekata na priključnim cijevima postepeno bi trebali vršiti rekonstrukciju cijelog priključka što predstavlja značajnu investiciju koju Poduzeće u ovom trenutku nije u stanju finansirati.

Prema našim knjigovodstvenim podacima, otpisanost vodovodne mreže iznosi 80 posto. 

Uzimajući u obzir eksploatacioni i amortizacioni vijek trajanja cjevovoda, a prema tehničkim normativima potrebno je godišnje izmijeniti 2,5 posto dotrajale vodovodne mreže. Za 1200 kilometara mreže u vodovodnom sistemu Sarajeva to iznosi 30 kilometara godišnje. Novi pregovori Kantona s Evropskom bankom za obnovu i razvoj (EBRD) su u toku", pojašnjava naš sagovornik. 

Poduzeće je uputilo projektni prijedlog za Projekt sanacije vodovodnog sistema za koji je planiran budžet od 30 miliona eura.   

Projekt je koncipiran na osnovnoj problematici vodovodnog sistema, odnosno obuhvata rekonstrukciju dotrajalih distributivnih i transportnih cjevovoda (cca 100 kilometara), rekonstrukciju najvažnijih pumpnih stanica i osiguranje pogonske sigurnosti sistema. 

"Smatramo da je ovo iznos koji može osigurati implementaciju neophodnog ulaganja u trogodišnjem periodu. Međutim, proces rekonstrukcije sarajevskog vodovodnog sistema ne bi bio završen samo ovim projektom već je potrebno nastaviti u kontinuitetu, minimalno deset godina, ulagati u obnovu svih dijelova sistema kako bi se stanje značajnije popravilo (iskustva većih vodovoda u svijetu govore da je neophodno minimalno deset godina ulaganja).

U mjesecu septembru 2015. godine, Vlada Kantona održala je niz bilateralnih sastanaka s Turskom delegacijom, vezano za ulaganje u komunalnu infrastrukturu o čemu se javnost biti s vremenom obaviještena", zaključuje Đipa. 

Kada se već priča o planovima za rekonstrukciju, bitno je napomenuti da moderni vodovod datira od 1889. godine, a da su tada cijevi bile čelične i liveno željezne cijevi, potom azbestno-cementne. Od 1992. godine prema tehničkim normativima VIK-a obaveza je ugraditi Ductil cijevi (kombinacija željeza i čelika), što su ujedno i najkvalitetnije cijevi na svjetskom tržištu.