Građani Sarajeva se prisjetili tužnog datuma: Obilježena godišnjica masakra na Otoci

Polaganjem cvijeća i odavanjem počasti na mjestu masakra, obilježena je 32. godišnjica od ubistva devet građana Sarajeva u ulici Žrtava fašizma kod broja 12, naselje Otoka, koje je počinio agresor tokom opsade Sarajeva od 1992. do 1995. godine.

Na današnji dan, 10. novembra 1993. godine, s agresorskih položaja tzv. VRS koji su se nalazili na području Nedžarića, ispaljene su tri minobacačke granate 82 mm, koje su pale na asfaltnu podlogu u ulici Žrtava fašizma kod broja 12 i ulici Ilije Engela kod broja 5.

Od eksplozija i rasprskavajućeg djelovanja granata ubijeni su: Elma Geko, Slavojka Govedarica, Semir Haseta, Amina Hećo, Ajdin Hodžić, Ibrahim Huskić, Vinko Lončar, Silvijo Mačorović i Božidar Šuko.

U ovom masakru teže i lakše je ranjeno još 38 građana Sarajeva.

U ime Kantona Sarajevo cvijeće je položila ministrica za nauku, visoko obrazovanje i mlade KS Dušanka Bošković koja je poručila da obilježavanjem ovog tužnog dana, ne odajemo samo počast ubijenim sugrađanima, već šaljemo poruku da nećemo zaboraviti.

"Mjesta sjećanja, a danas se nalazimo na jednom od njih, nisu samo podsjetnici na patnju i stradanje, već i upozorenja za budućnost. To je jednostavna opomena: učiniti sve da nikada ne dozvolimo da se ovakvi zločini ponove. Sarajevo je preživjelo najdužu opsadu modernog doba, opsadu VRS, koja u ubijanju nije pravila razliku - svi su bili tu, svih uzrasta, spola, vjera ili nacija. U najdužem obruču našeg grada u modernoj istoriji, ubijeno je više od 12.000 ljudi, među njima 1.601 dijete. To su ogromne brojke koje ne smijemo olako izgovarati, jer svaka od njih predstavlja ime, lice, priču i neizmjernu tugu porodica. Pravda je naš dug prema žrtvama", rekla je Bošković, te je potom podsjetila na sudske presude protiv odgovornih lica za najdužu opsadu jednog grada u modernoj historiji ratovanja.

"Za zločine počinjene u Sarajevu međunarodni sudovi su osudili tek mali broj odgovornih - Stanislava Galića, Dragomira Miloševića i Ratka Mladića. Presude su važne, ali same po sebi nisu dovoljne. Pravda nije samo u kaznama, pravda je i u priznavanju istine, u borbi protiv negiranja i u našoj nepokolebljivoj odlučnosti da učimo nove generacije o ovim događajima. Govoriti o pravdi znači govoriti i o budućnosti. Bosna i Hercegovina mora biti izgrađena na idejama mira, zajedničkog života i međusobnog uvažavanja. Nema stabilne budućnosti bez istine. Poricanje ovakvih zločina ne negira samo prošlost, ono sabotira budućnost. Zato moramo insistirati na istini, jer samo istinom gradimo povjerenje, a povjerenje je temelj svakog zajedničkog života", rekla je Bošković.

Na mjesto masakra cvijeće su položile i porodice ubijenih, predstavnici Unije civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo, Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-1995, delegacija Grada Sarajeva, Mjesne zajednice Otoka, te učenici i nastavnici osnovnoh škola "Mehmedalija Mak Dizdar" i "Čengić Vila I".