FOTO: Kako sabljari istresaše ćumur u Miljacku, tako nastade Ćumurija

Jedan od pet starih sarajevskih drvenih mostova bila je i ćuprija Ćumurija, koju je na današnjem mjestu sagradio izvjesni hadži-Hasan, prije 1565. godine.

Najljepši sarajevski mostovi su nastali do kraja XVI stoljeća.

Piše: Sanja Šabanadžović, Radiosarajevo.ba

Nakon 1659. godine Baščaršija dobiva još jedan prijelaz preko rijeke u ravni s Dugim sokakom. 

Tako se drveni most našao između dvije kamene ćuprije i dobio u narodu naziv Drvenija. Poslije Careve ćuprije i Skenderije, nastaje u prvoj polovini XVI stoljeća treći poznati sarajevski most na mjestu današnje Latinske ćuprije. 1557. godine nastaje četvrti most – Čobanija, a 1567. godine peti – Ćumurija. 1585. godine nastaje most pod Alifakovcem – današnja Šeher-Ćehajina ćuprija.

Ćumurija je povezivala mahalu Ajas-pašine džamije, koja je stajala na mjestu današnjeg hotela Central, sa mahalom nekadašnje Bakr-babine džamije na Atmejdanu. Vjeruje se da je dobio ime po ćumuru, koji je za potrebe kovača – sabljara iz Ajas-pašine mahale, odlagan u blizini.

Kemura šejh Sejfudin pojašnjava kako je čuo od starih ljudi da su kod ovog mosta bakali istresali u Miljacku prašinu od ćumura. Dok Hamdija Kreševljaković vjeruje da su to ipak sabljari.

Most je prvobitno napravljen od hrastovog drveta sa jednim središnjim nosačem. 

Kao i ostale, i ovaj most je često trpio oštećenja zbog bujica. Ona iz 1701. godine, kada se srušila brana (bent) ispod Babića bašće, potpuno ga je odnijela, što se ponovilo i 1. novembra 1881. godine. 

Tada su austro-ugarske vlasti odlučile regulisati korito Miljacke visokim podzidima.

Nakon završetka radova 1886. godine, umjesto drvene je postavljena skromna čelična konstrukcija ranije korištena pri izgradnji uskotračne pruge Bosanski Brod – Sarajevo, koja je uklonjena 2006. godine.

Tada je preko novog mosta omogućen prelaz vozilima.