Lako do posla u EU? U zabludi ste...

Podaci istraživanja prema kojima bi većina mladih Hrvata otišla nakon 1. jula 2013. poslužit će kao dodatni argument onim državama EU koje namjeravaju koristiti pravo na ograničenje pristupa njihovom tržištu rada, tvrde diplomati

Kada bi se korektno analizirala situacija, argumenti bi možda i išli u korist Hrvatske i otvaranja tržišta rada, jer Hrvati čine manje od 1 posto ukupnog stanovništva EU, a Hrvatska ima još uvijek veće plaće nego, primjerice, Bugarska i Rumunjska. Stručnjaci tvrde da su zemlje, koje su otvorile svoje tržište bolje prošle, jer su dobile više kvalificiranih radnika.

U Evropskoj komisiji kažu da se na primjeru Austrije i Njemačke, koje su najveći skeptici kad je riječ o potpunom otvaranju tržišta rada, vidjelo da se ni nakon ukidanja svih ograničenja nisu ostvarila predviđanja o masovnoj navali jeftine radne snage.

Naime, u tim se zemljama u vrijeme krize stopa nezaposlenosti smanjila, a uz Dansku i još neke imaju i nedostatak radne snage za određena područja.

Sve bi se to trebalo pozitivno odraziti na Lijepu našu, no diplomati koji su komentirali situaciju tvrde da one države koje donose odluku o otvaranju tržišta rada gledaju i na stanje u državi koja se priključuje. A tu Hrvatskoj nije lako, jer nezaposlenost raste i Hrvati žele što prije otići. S obzirom na to, onih država koje žele koristiti ograničenja moglo bi biti dosta. Političari u zemljama EU gledat će i na ono što misle njihovi građani koji još uvijek nisu skloni zapošljavanju stranaca.

Naime, države EU imaju pravo na nove članice primijeniti tzv. formulu 2+3+2, što znači da tokom prve dvije godine građanima novih članica mogu ograničiti pravo slobodnog zapošljavanja na njihovu tržištu rada, a zatim tražiti produljenje tog roka na još tri, odnosno, dvije godine s tim da moraju dokazati da bi ukidanje dozvole ozbiljno poremetilo njihovo tržište rada. Dakle, maksimalna mogućnost korištenja prava na ograničenje jest sedam godina.