Zvornik: Mehrudin Šabić je rođen u zbjegu, danas čuva ovce i stažira kao ljekar

Od uzgoja i prodaje voća, povrća i stoke, vrijedni 23-godišnjak sebi je plaćao školovanje, a opći smjer Zdravstvenog studija Medicinskog fakulteta u Tuzli završio je sa skoro svim desetkama u indeksu.

Prilikom pokušaja da pređu na teritoriju Tuzle, Azemina Šabić je u šumi, u Donjem Snagovu kod Zvornika, 21. januara 1993. godine, bez ljekara i bilo kakve medicinske pomoći, rodila dječaka. Dok se ostatak grupe pribojavao da bi plač novorođenčeta mogao odati kretanje kolone civila, majku je mučilo pitanje hoće li beba uopće preživjeti na hladnoći.

Mehrudin, kako ga je Azemina nazvala, tri dana poslije stigao je živ i zdrav u Tuzlu, umotan u krpe i nošen u najlon vrećici. 

Osnovno obrazovanje započeo je u Tinji kod Srebrenika, a okončao u Zvorniku, s odlikovanjem "vukovac" koje učenici dobivaju za odličan uspjeh i primjerno vladanje.

Odličnim ocjenama završio je i gimnaziju, a onda 2010. godine upisao Zdravstveni studij Medicinskog fakulteta i završio ga u junskom roku 2015. Tri mjeseca nakon što je dobio diplomu, aplicirao je i odmah je primljen na stažiranje, prvo u Opštoj bolnici, a zatim u Domu zdravlja Zvornik. 

"Za razliku od nekih pripravnika koje nisu mogli ostaviti same da rade, u mene su imali povjerenje. Dozvoljavali su mi da radim sve, da završavam sve poslove od zakazivanja termina pacijentima, izdavanja recepata, terapije i ostalog", priča Mehrudin. 

Po završetku radnog vremena i kraćeg odmora, budući ljekar pridružuje se majci i ocu u poslovima na njivi. Kaže da posla na selu uvijek ima, bilo da je riječ o košenju trave, kupljenju sijena, frezanju, okopavanju kukuruza, ispaši stoke, branju malina ili paradajza, zalijevanju paprika... 

Tačno se zna kada se koji poslovi obavljaju i šta se ne smije odlagati. Obučen je i za obavljanje određenih vjerskih dužnosti i po potrebi u džamiji mijenja imama, nerijetko na njivi bude odmah poslije sabah-namaza.   

Pred kraj srednje škole, prije šest godina, bez roditeljske pomoći, počeo je uzgajati krastavce kornišone, a tada je kupio i nekoliko ovaca. Zarađeni je novac narednih godina raspoređivao tako da bi mu što duže trajao, uporedo učeći, radeći i proširujući stado. Počeo je sa šest ovaca, a danas ih ima više od 40. 

"Od tog sam novca nešto ostavljao za školovanje, za fakultet, za kartu i džeparac, a od ostatka kupim jednu, dvije ili tri ovce i ubacim u stado. Tako sam ga proširivao, a i one su se janjile, pa sada imam stado od oko 40 ovaca", ističe Mehrudin, dodajući da mu je najvažnije to što sav novac zarađuju pošteno i čestito.