Zulfo Begović: Moj otac star i bolestan nije mogao bježati, nemilosrdno su ga ubili

U Potočarima je danas obavljena dženaza za 175 žrtava genocida u Srebrenici. Na licima porodica žrtava mogla se vidjeti bol, tuga i suze, piše Fena.

Zulfo Begović je danas ukopao svog oca Hurema (1916.). Begović je za Fenu izjavio da je po padu Srebrenice njegov otac ostao zbog bolesti i starosti u selu Gornja Bukovica. Kasnije su tu pronađeni njegovi skeletni ostaci. 

"Nakon identifikacije je potvrđeno da se radi o mom ocu, i da je njegova smrt bila nasilna. Osim oca u genocidu sam izgubio i tri brata, Ismeta, Huseina i Rifeta. Tuga i bol su neopisivi",  rekao je Begović. 

Danas je obavljena dženaza Hazimu Hasanoviću iz srebreničkog sela Lehovići. Hazim je 11. jula 1995. imao 16 godina i nekoliko dana. Bio je sin jedinac. Njegova sestra Zlatka je danas na dženazu došla iz Amerike. Zlatka je rekla da ne osjeća ništa osim bola. 

"Jedina utjeha mi je da znam gdje je mezar mog brata da mogu dovesti svoju djecu da mu prouče Fatihu", rekla je Zlatka.

Na dženazi Hazimu je bio i Zaim Selimović, rođak i prijatelj. Zaim je rekao da je imao 15 godina kada je počeo rat i da je zajedno s Hazimom odrastao. 

"Kada je pala Srebrenica ja sam preko šume putovao tri mjeseca i osam dana. S Hazimom sam odrastao. Neopisiv je osjećaj ukopati nekoga s kim si odrastao, proveo djetinjstvo. Kroz glavu prolaze sve emocije od bijesa, mržnje do tuge. Tužno je gledati kako otac spušta u mezar svoga sina. Kamen bi zaplakao", rekao je. 

Bego Hasanović iz sela Bostahovine kaže da je danas u Potočarima ukopao brata Ibrahima i bratića Salčina koji je imao 17 godina kada je ubijen.