Žrtve ratnog silovanja: Stigmatizovane i zanemarene

U organizaciji nevladine organizacije TRIAL (Track Impunity Always) u Banjoj Luci održan je okrugli sto o temi Stigma zbog izostanka institucionalne, ali i opšte društvene podrške za preživjele žrtve seksualnog nasilja i silovanja tokom rata u BiH, javlja dopisnik Anadolu Agency.

Ratna silovanja, tema kojom ćemo se još dugo baviti

"Iako su se tokom rata u Bosni i Hercegovini silovanje i drugi oblici seksualnog nasilja događali hiljadama žena, većina onih koje su preživjele te stravične zločine i sada se suočavaju sa njihovim posljedicama", rečeno je u uvodnom obraćanju ovog skupa.

Mnoge od njih, nažalost su tek nedavno počele govoriti, interesovati se i tražiti svoja prava zbog činjenice da je ratno silovanje do prije nekoliko godina još uvijek bilo tabu tema.

"Šutnja o onome šta su preživjele potiče od straha od počinitelja, straha od razotkrivanja njihovih iskustava od partnera, djece, uže okoline, te straha od šire društvene stigmatizacije, koja je prisutna bez obzira na njihovu društvenu, etničku ili vjersku pripadnost. Njihov položaju u društvu još više pogoršava i dovodi do dodatne viktimizacije, nedostatak rasprostranjenog društvenog, prije svega institucionalnog, ali i vaninstitucionlanog priznanja i podrške za pretrpljeno tokom rata", naglasila je predstavnica TRAIL-a  Lejla Mamut.

Prema njenim riječima u BiH još uvijek nema potpunih podataka o broju žrtava silovanja i drugih oblika seksualnog nasilja, ali procjene UN-a govore o broju od 20 do 56 hiljada.

"Podatak koji imamo je da na teritoriji Federacije BiH, gdje je zakon povoljniji za žene i muškarce žrtve ratnog seksualnog nasilja ima oko hiljadu osoba koje po tom osnovu primaju materijalnu naknadu kao civilne žrtve rata. U Republici Srpskoj zakon o civilnim žrtvama rata je izuzetno nepovoljan i ne dozvoljava žrtvama da podnesu zahtjev za naknadu, zbog isteka roka za ostvarivanje tog prava. No, treba istači da i prije isteka tog roka žrtve seksualnog nasilja morale su dokazati da za posljedicu imaju 60 posto i više stepen tjelesnog oštećenja", dodala je Mamut.

Iz tih razloga, istakla je situacija je za žrtve u RS-u nepovoljnija, pogotovo ima li se u vidu činjenica da većina njih živi na društvenoj margini, egzistencijalno su ugroženi i uskraćeni za kontinuirano socijalno psihološku podršku, ali i pravnu podršku vlasti da ostvare svoja prava.

U UN-ovom  istraživanju o  nasilju nad ženama, njegovim uzrocima i posljedicama objavljenom prošle godine navedene su  i preporuke u kojima se poziva BiH da poboljša položaj preživjelih seksualnog nasilja, te  naglašava važnost utvrđivanja i kazivanja istine o ratnim zločinima nad ženama, bez obzira na njihovu vjersku ili etničku pripadnost, te prepoznavanje načina na koji stid, trauma i strah od stigmatizacije spriječavaju žrtve da progovore.

Gordana Vidović, predstavnica nevladine organizacije Nada iz Modriče koja se bavi pružanjem pravne pomoći ženama žrtvama silovanja i seksualnog nasilja istakla je da u RS-u nikada nije postojala politička volja da se bilo šta uradi, kako bi se pomoglo ženama žrtvama.

"I zakon koji mi imamo tako je koncipiran da žrtve nemaju mogućnost da bilo koje pravo ostvare. Istovremeno šira društvena zajednice umjesto empatije na njih gleda s podozrenjem, pa čak i žene koje su bile spremne da konačno progovore javno na sudu  o torturama koje su preživjele, tu dokumentaciju ustupile su udruženjima logoraša u RS-u i ti dokumenti su nestali", navela je Vidović.

Navela je da kod žena žrtava silovanja i drugih oblika seksualnog nasilja i dalje postoji izuzetno visok stepen straha da progovore, a NVO koje se bave podrškom takvim ženama, zbog saradnje s partnerima  iz Federacije BiH i iz političkih krugova u RS-u nastoje se predstaviti kao protivnici i samih žrtava.

"Ovim ženama se strašno politički manipuliše i morat će se još dugo i još mnogo raditi na podizanju kako njihove, tako i svjesti ukupne javnosti da promijeni svoj odnos prema njima", naglasila je Vidović.