Zrinka Bralo: Matematika je poezija

Piše: Zrinka Bralo

Ja sam nedavno opet prestala da pušim. Opet, jer osim manjih ispada, nisam pušila četiri godine. No, ničim izazvana ponovo počeh da se zagađujem prije par mjeseci. Nije baš iz čista mira, al’ nema veze sad. Elem, pored očiglednih zdravstvenih razloga, otkako su po Evropi uveli zabrane pušenja na javnim mjestima naprosto me je sramota kriti se po ćoškovima. Velika Sestra, država britanska, šatro se brine za zdravlje svojih podanika pa ćemo biti zdravi il’ nas neće biti. (Kažem „podanici“ a ne „građani“ jer je VB još uvijek monarhija – al’ o tome drugi put).

Ja sam stara škola, uvijek pomalo paranoična, pa mislim, mora tu biti neka konspiracija: da im je do zdravlja zabranili bi alkohol, kuhinjsku so, puter, benzinska auta, nuklearne elektrane i ostale štetočine zdravstvene od kojih se gine tiho i svakodnevno. Naravno, pušenje je štetno, ovisničko, skupo i beskorisno, no to znamo već decenijama, pa što se baš sad država petlja u ovu metodu samouništavanja? Kapitalističke države ne rade ništa slučajno, a posebno ne ako im se ne isplati. Te u tom smislu prihod od poreza na duvan više nije bio dovoljan da namiri troškove liječenja boleština koje isti izaziva. Nije njima do mene i do mog mi zdravlja, već im je do para, govori okorjeli konspirativni pušač u meni.

Kad je zimus u Londonu napadalo malo snijega i svi se nađosmo zatrpani, čuvari moćne ekonomije se nisu zajedno s nama radovali slobodnom danu jer nismo mogli doći do posla, već su odmah izračunali da će nas samo jedan dan prinudnih zimskih radosti koštati 3 milijarde funti. Nisu to naravno pare koje su bukvalno izgubljene, već imaginarni višak vrijednosti koji smo mogli proizvesti da se nismo grudvali. Čista računica nije samo šta se zapravo izgubilo, već šta se moglo dobiti. Drugim riječima propuštena prilika jednako je – gubitak. Hladno i bez konspiracije kažem „nas“ – jer ovdje državu nikad niša ne košta, al’ zato košta državljane, tj. porezne obveznike, tj. mene a to jest – nas. Čista matematika, al’ preživjećemo jer je bio samo jedan dan, iako vjerovatno najskuplji slobodan dan u istoriji ekonomije.

Prije par sedmica britanski se premijer javno i zvanično izvinuo u ime države za nehumani tretman genijalnog matematičara Alana Turinga, koji se ubio prije 53 godine tako što je zagrizao jabuku u koju je ubrizgao otrov. Alan je za vrijeme Drugog svjetskog rata provalio šifru čuvene nacističke mašine Enigme. Appleov logo, zagrižena jabuka, omaž je Turingu, za kojeg se smatra da je otac rodonačelnik savremenih kompjutera. Turingova tragedija je to što je bio homoseksualac u vrijeme kad je to bilo protivzakonito. Nakon hapšenja i suđenja, Alan koji više nije mogao raditi u očaju se ubio. Malo jest čudno što se premijer izvinjava nakon toliko godina, posebno kad Turing više nema porodice koja bi prihvatila to izvinjenje u njegovo ime. Ali, izvinjenje je podsjećanje kako je bilo grozno kad je Britanija bila tamni vilajet i šta je time izgubila. I podsjećanje kako je premijerova vlada ta koja uvela zakonsku ravnopravnost i zakonski odobrila brak za istospolne parove pa se ljudi ne moraju više ubijati. Turingova smrt je ne samo tragični gubitak narodnog heroja čiji je genij proizveo vjerovatno najveći pojedinačni doprinos borbi protiv nacizma već je veličina Turingovog genija tolika da se sa sigurnošću smatra da bi Britanija s njim razvila kompjutersku tehnologiju bar 20 godina prije ostatka svijeta, i time ostvarila ekonomsku i svaku drugu prednost i blagostanje. Nije se dakle, britanski premijer izvinjavao što nema pametnijeg posla, već zato što pred izbore nije zgoreg podsjetiti birače da uči na greškama iz prošlosti. A za birače to je prilika da se podsjetimo da od ljudskosti i poštovanja prema svim ljudima svi imamo koristi.

Diskriminacija bilo koje vrste se jednostavno ne isplati ni u monetarnom ni u društvenom smislu. Ima naravno i u Britaniji političkih i svih drugih štetočina, lopovluka i javašluka, al’ kad-tad dođe cica na kolica. Birači pamte k’o slonovi, i mirno čekaju svojih pet minuta na izborima. Izvinjenja za stare nepravde, (ne)čišćenje snijega i zabrana pušenja dio su iste predizborne jednačine. Nema više tradicionalne ideološke, nacionalne ili klasne politike. Ideološka razlika između dvije vodeće partije u VB je kozmetička. Laburisti gube jer su zabrljali. U plusu su jer su zabranili pušenje, i time uštedili koji život i uveli su par zakona o ravnopravnosti, al’ u minusu su jer su pustili bankare da k’o razmažena derišta razvale ekonomiju, zakuhali rat u Afganistanu i Iraku, ukinuli besplatno visoko obrazovanje itd. A pred izbore se sve sabira i oduzima. Kad se vlada više ne isplati nema veze ni koje je ideologije, ni klase, ni nacije, ni koji su „vaši“ ni „naši“. Ta kultura razumijevanja odnosa odgovornih za uzroke i odgovornih za posljedice te kultura ajedničkog društvenog interesa koji uvijek ima prednost nad iracionalnim grupnim identitetom, možda teško da se može shvatiti iz daljine, ali se ogleda u svim sferama života od pravne države do fudbala. Engleski navijači nemaju baš reputaciju velikih demokrata, al’ nikada nikom nije palo na pamet da se žali ili buni što im je selektor nacionalne reprezentacije prvo bio Šveđanin pa sad Talijan. Kao i u politici i vladi, ono što ih zanima u fudbalu su rezultati. Pa će tako dogodine Engleska lijepo u Južnu Afriku na Svjetsko prvenstvo, a Konzervativci najvjerovatnije na vlast, a mi ostali, okorjeli nepušači, zdravi poreznici, bez obzira na konspirativnu, fudbalsku i spolnu orijentaciju, opet ćemo imati slobodan dan ako zapada snijeg, jer se srećom još uvijek nikome ne isplati da nabavlja zimske gume, zgrtače snijega i tone soli za jedan dan zime godišnje. Matematika je poezija, kako god okreneš.

Ostali tekstovi Zrinke Bralo

Zrinka Bralo: Feminizam nije prljava riječ!
Zrinka Bralo: Gaydar - Apsolutno romantično
Zrinka Bralo: Burka je, kao i štikla, prevozno sredstvo (šatro)!
Zrinka Bralo: Danas Evropa glasa

radiosarajevo.ba