Zid koji je BiH sama izgradila

Kada je Hrvatska prustupila Europskoj uniji (EU), njeno pristupanje nije samo uticalo na EU. Naime, i Bosnu i Hercegovinu (BiH) je ostavilo značajno siromašnijom: BiH farmeri nisu u mogućnosti da izvoze na svoje najveće tržište.

Priredila: Sanela Klaric, Udruženje Savjet za zelenu gradnju

Krivica za ovaj brutalni prekid trgovanja leži isključivo na BiH donosiocima odluka i njihovom nepopustljivom otporu za koordiniranje politika u sektoru poljoprivrede na državnom nivou. Da bi izvozila u EU, BiH treba efektivne standarde i režim certificiranja za poljoprivrednu proizvodnju. BiH nema navedeno jer  ne postoji državno ministarstvo poljoprivrede.  Umjesto toga, poljoprivreda je ostavljena u nadležnost BiH entitetima: Federaciji BiH i Republici Srpskoj. Uspostava ministarstva je postalo jedno od najspornijih pitanja na put BiH ka pristupanju EU; a isto tako, potencijalno je jedno od najjednostavnijih pitanja da se adresira.  Zahtjevi za ulazak u EU, acquies, podrazumijevaju jednu tačku za koordinaciju poljoprivrednih politika.

Ovo se zahtjeva od svih zemalja članica i zemalja kandidatkinja uključujući i one sa najsloženijim federalnim strukturama. Uspostava državnih struktura je žrtva BiH fragmentiranih  postratnih struktura i njima se protivi vlada Republike Srpske. Dok Federacija BiH i Brčko Distrikt podržavaju razvoj potrebnih državnih struktura, Republika Srpska smatra da to krši ustavi. Međutim, BiH ustav je veoma jasan i dozvoljava uspostavu dodatnih državnih funkcija  tamo gdje su one potrebne kako bi se osiguralo adekvatno funkcionisanje države. Uputstva Ministarstva odbrane BiH je glavni primjer za to.

Nedavno istraživanje koje je uradio Green Council, BiH organizacija civilnog društva, je pokazalo da ministarstvo poljoprivrede sa jasno definisanim nadležnostima je najučinkoviti put da se uradi traženi posao. Istraživanje je također otkrilo da je finansijski uticaj paralize na BiH farmere  veći od 325 miliona eura godišnje, djelomično zbog izgubljenog hrvatskog tržišta ali i  djelomično zbog toga što BiH nije sposobna da počne povlačiti predpristupne fondove za farmere. Zapravo, ukupni gubitak za ruralnu BiH je mnogo veći zbog političke stagnacije koja je kreirala negativno okruženje za investiranje.

Iznenađujuće, suočena sa ovim gubicima, EU je postala manje zahtjevnijom što je evidentno kroz ublažavanje jezika koji je korišten u Izvještajima o napretku zadnjih godina. Od 2005 – 2010. godine izvještaji eksplicitno preporučuju uspostavu državnog ministarstva poljoprivrede; ovo je u 2011. i 2012.godini znatno nedostajalo. Dodatno, čini se da su neka udruženja građana postala politizirana i čak podređena imperativima političkih partija, i konsekventno uplašeni da javno iznose poruke koje inače privatno iznose.

Politička kratkovidnost je zasjenila BiH jaki poljoprivredni potencijal. BiH frameri bi mogli postati prosperitetni ali i najsvijetliji primjeri mogu nestati dok BiH političari postignu sporazum. Zaključak – da ministarstvo poljoprivrede bi bilo najefektivniji način jačanja ovog sektora – proteže se mnogo dalje nego što su BiH donosioci odluka mogli i naznačiti.

Najveća nada BiH za napredak mogla bi biti pozitivna i odlučna kampanja građana i privrednika. U zadnjih nekoliko mjeseci, BiH građani su  na ulice iznijeli gnjev i ljutnju zbog  borbe koju su vodile političke frakcije i lokalne vlade oko dodjeljivanja matičnih brojeva - borbe koja je koštala najmanje život jednog djeteta i zakomplicirala život hiljadu drugih BiH građana.  Možda samo nešto poput duha protesta oko matičnih brojeva koji su ujedinili grupe prelazeći etničke i teritorijalne granice, može osigurati neophodni pritisak na beskrompomisne političke elite da stvore okruženje u kojem BiH ruralne zajednice i poljoprivredni sektor može preokrenuti desetljeće nazadovanja. To, i pritisak od EU.