Ženska prava u BiH: Pomirenje poslije batina
Bosna i Hercegovina ima dobru legislativu kada je u pitanju sprječavanje nasilja nad ženama, ali uspjeh tih zakonskih okvira onemogućen je zbog fragmentiranosti u zakonodavnim standardima i nedostatka koherentnosti među organima koji rade na implementaciji, zbog čega žene ne ostvaruju svoja građanska, politička, socijalna, ekonomska i kulturološka prava.
Pravosuđe ima presudnu ulogu u zaštiti prava i Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće (VSTV) ima mandat da nadgleda rad pravosuđa, ali nažalost, ističe Manjoo, njegove procjene, statistika i evaluacija su teško dostupni javnosti i nisu dio godišnjih izvještaja
Ovo je danas na
pres-konferenciji u Sarajevu kazala specijalna
izvjestiteljica Ujedinjenih nacija (UN) za pitanja nasilja nad ženama Rashida Manjoo, koja je prvi put
boravila u višednevnoj službenoj posjeti BiH kada je razgovarala s
predstavnicima vlasti, civilnog društva i predstavnicima udruženja žrtava.
Izrazila je stav da je puno ostvarivanje prava žena onemogućeno strukturom političkih
institucija u zemlji i činjenicom da niti jedan organ na nivou države nema
ovlasti da osigura adekvatnu provedbu obaveza u domenu međunarodnih ljudskih
prava koje je država preuzela.
Pritužbe
žrtvi
Žrtve su
iznijele pritužbe na niske kazne
koje se izriču počiniteljima, na izricanje zaštitnih mjera u zamjenu za
krivične sankcije te da počiniteljima djela nasilja nije zabranjeno roditeljsko
staranje nad djecom.
„Većina
zaštitnih mjera nije u direktnom interesu žrtava, nego im je cilj
promijeniti ponašanje počinitelja kroz savjetovanje ili liječenje bez
djelotvornog osiguranja zaštitne sredine za žene žrtve nasilja i njihovu djecu.“
Rashida Manjoo (Foto: Un.org)
Što se tiče institucionalnih reakcija na nasilje
u porodici, Manjoo je izrazila zabrinutost zbog preovladavajućeg fokusa na
pomirenje zbog čega se policija i centri
za socijalni rad ne fokusiraju uvijek na najbolje interese žrtava, a u
nekim slučajevima ovi organi imaju ulogu "vratara" i ponekad su
prepreka da žene budu sklonjene u skloništa.
Jedan od zaključaka jest i da je pristup žena socijalnoj zaštiti ograničen
zbog nepostojanja homogenog sistema zaštite koji garantira jednak pristup
resursima i uslugama u cijeloj zemlji. Zakoni o socijalnoj zaštiti su različiti
u entitetima, a socijalne naknade nisu jedinstvene u svim općinskim i
kantonalnim službama.
„Kada su u pitanju specifični slučajevi žrtava
nasilja u porodici, Federacija BiH ih ne uključuje u korisnike i ovu odluku
prepušta kantonalnim vlastima, a samo tri od deset kantona su odlučili da
uključe žene kao posebnu kategoriju“, naglasila je specijalna UN-ova
izvjestiteljica.
Fokus
na nasilju u porodici
Potcrtala je UN-ova izvjestiteljica da su žrtve silovanja i mučenja u toku rata s kojima je razgovarala iskazale zabrinutost zbog činjenice da vrijeme prolazi, a pravda nije zadovoljena
Primijetila je da se većina fokusira na nasilje u porodici,
a smatra da je potrebno prepoznati i rješavati problem drugih oblika nasilja
nad ženama i usvojiti specifične zakone koji će biti usmjereni na pitanja
mobinga, seksualnog uznemiravanja, silovanja te nasilja nad ženama u
institucijama.
Odgovarajući na pitanje novinara, kako javlja
novinska agencija Fena, koliki broj
žena žrtava silovanja tokom rata u BiH, Manjoo kaže da su predstavnici
nevladinih organizacija govorili o podatku koji se kreće od 15.000 do 50.000
žena, ali na nivou države nema podataka
o broju žrtava sekusualnog nasilja i osim toga takvi podaci se na nivou
države i ne prikupljaju. Nalazi do kojih je došla specijalna UN-ova
izvjestiteljica za pitanja nasilja nad ženama Rashida Manjoo na sveobuhvatan
način bit će predstavljeni u izvještaju koji ću u junu 2013. godine biti
prezentiran Vijeću za ljudska prava Ujedinjenih nacija.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.