Kako je Zenica došla do problema s grijanjem: Od Željezare i Koksare do bitke za tople radijatore

Zenica je grijanje dobila, ali problem time nije riješen. Iza ovogodišnje drame oko početka grijne sezone nalazi se mnogo duža priča, o sistemu koji je decenijama bio vezan za industriju, promjeni energenata, gašenju proizvodnje u Željezari, finansijskim problemima i pitanju ko će ubuduće plaćati sve skuplju toplotnu energiju.

Za građane Zenice ovogodišnji početak grijne sezone sveo se na obično pitanje: hoće li radijatori uopće biti topli? Odgovor je, nakon nekoliko dana neizvjesnosti, ipak bio potvrdan. Grijanje je počelo 16. oktobra, dan nakon predviđenog početka sezone, ali time je riješen tek najhitniji problem. Ostalo je ozbiljnije pitanje: šta će biti sa sistemom daljinskog grijanja u Zenici nakon ove zime? 

Jer ono što se posljednjih dana javnosti učinilo kao iznenadna kriza, zapravo je tinjalo mjesecima, a upozorenja o dugoročnoj održivosti sistema čula su se još početkom godine.

Januar

Još u januaru Gradsko vijeće Zenice održalo je tematsku sjednicu posvećenu budućnosti grijanja. Tada se već otvoreno govorilo da je postojeći sistem neizvjestan i da se grad nalazi pred velikim energetskim izazovom. Problem je bio vezan za činjenicu da je sistem grijanja historijski povezan s industrijskim kompleksom i energentima koji su nastajali u procesu proizvodnje u Željezari. Koksni plin već je prestao biti dostupan, dok je budućnost korištenja visokopećnog plina postala krajnje neizvjesna.

Na januarskoj sjednici poručeno je da će, bez pronalaska alternativnog izvora, Zenica morati tražiti novo rješenje za proizvodnju toplotne energije. Kao moguće opcije spominjani su zemni plin, ali i druga rješenja, uključujući energanu na komunalni otpad, oko koje su se vodile žestoke političke i stručne polemike. Gradonačelnik Fuad Kasumović tada je tvrdio da Zenica ima modernu Toplanu i da je ugovorom predviđena cijena grijanja u narednom periodu, ali je istovremeno bilo jasno da se mora pronaći dugoročno rješenje za trenutak kada industrijski izvori energije više ne budu dostupni.

Gradsko vijeće je na kraju zaključilo da treba formirati stručno tijelo koje bi izradilo strategiju budućeg grijanja Zenice. Drugim riječima, problem je tada već bio tu.

Prošlost

Tokom proljeća situacija se dodatno zakomplicirala. Nova Željezara Zenica, kompanija čiji je rad bio neposredno povezan s postojećim sistemom proizvodnje toplotne energije, suočila se s ozbiljnim finansijskim problemima, a sve je završilo time što će i zvanično započeti stečajni postupak čime se urušio model na kojem je godinama počivao dio energetskog sistema Zenice.

Da bi se razumjelo zašto se Zenica našla u situaciji da početak grijne sezone zavisi od odluka o cijeni toplotne energije, potrebno je vratiti se na samu osnovu sistema daljinskog grijanja. Zenica je decenijama bila industrijski grad, a njen sistem grijanja razvijao se u tijesnoj vezi s proizvodnim procesima u Željezari. Toplana nije bila zamišljena kao potpuno nezavisan energetski sistem koji će funkcionisati bez industrije, nego je koristila i plinove nastale u proizvodnji čelika i tu je važno razlikovati dva energenta: koksni i visokopećni plin.

Koksni plin nastaje tokom proizvodnje koksa u koksnim pećima, dok visokopećni plin nastaje u procesu rada visoke peći, u kojoj se iz rude željeza dobija sirovo željezo. Oba plina mogu se koristiti kao energenti, ali njihova dostupnost zavisi od rada industrijskih postrojenja. Kada proizvodnja u tim postrojenjima prestane, posljedice ne ostaju samo unutar fabričkih krugova već i na sistemu koji grije stanove, škole, javne ustanove...

Prvi važan problem pojavljuje se s koksnim plinom. Koksara u zeničkom industrijskom kompleksu prestala je biti izvor tog energenta, a u dokumentaciji Federalnog ministarstva okoliša i turizma navodi se da je korištenje koksnog plina u Toplani izbačeno iz sistema zbog gašenja pogona Koksare u kompaniji ArcelorMittal Zenica.  Drugi, još ozbiljniji udarac dolazi s obustavom integralne proizvodnje u Novoj Željezari Zenica, što je posebno važan dio priče jer je zenička Toplana projektovana da koristi plinove iz industrijskih procesa Željezare. Kada je taj izvor prestao biti dostupan, zemni plin postao je ključan za održavanje proizvodnje toplotne energije. Problem, dakle, nije bio samo u tome što je jedan energent zamijenjen drugim, već u tome što je promijenjena cijela ekonomska računica sistema koji grije grad.

Tokom 2026. godine industrijska kriza dobila je i svoj pravni epilog. Općinski sud u Zenici otvorio je 12. augusta stečajni postupak nad imovinom kompanije Nova Željezara Zenica, što je uslijedilo nakon višemjesečnih upozorenja da bi problemi u poslovanju kompanije i obustava proizvodnje mogli imati direktne posljedice po snabdijevanje grada toplotnom energijom. U maju je upozoreno da je i Toplana Zenica pod finansijskim pritiskom te da će prestanak rada Željezare mogao pokrenuti domino-efekat. Na gore spomenutoj januarskoj sjednici Gradskog vijeća finansijski direktor Toplane Mustafa Mehić upozoravao je da se alternativno rješenje mora tražiti odmah, jer bi proizvodnja iste količine toplotne energije korištenjem zemnog plina, prema tadašnjoj procjeni, značila oko 35 miliona KM dodatnih troškova za jednu sezonu.

U ovoj priči potrebno je razjasniti i još jednu stvar. Koksara u Lukavcu, koja se 2026. godine suočila s obustavom proizvodnje i gašenjem postrojenja, dodatni je pokazatelj duboke krize u domaćoj industriji koksa i čelika. Međutim, njen prestanak rada ne treba predstavljati kao neposredni uzrok problema s grijanjem u Zenici. Za zenički sistem ključni su gubitak koksnog plina iz nekadašnjeg pogona Koksare u sklopu zeničkog industrijskog kompleksa i kasniji gubitak visokopećnog plina nakon obustave rada visoke peći u Novoj Željezari. Slučaj Lukavca važan je za širu sliku: pokazuje koliko su energetski, industrijski i ekološki problemi povezani i koliko su posljedice gašenja velikih postrojenja složenije od samog prestanka proizvodnje.

Cijena grijanja i skok od 106 posto

Problem se potom iz industrijske sfere direktno preselio u poslovanje Toplane. Općinski sud u Zenici je početkom septembra donio rješenje o pokretanju prethodnog postupka radi utvrđivanja uslova za otvaranje stečajnog postupka nad Toplanom Zenica čime je postalo jasno koliko je situacija ozbiljna. Grad je, s jedne strane, morao osigurati da Toplana može raditi i proizvoditi toplotnu energiju, dok je s druge strane Toplana imala vlastite finansijske probleme.

Istovremeno je trebalo nabaviti energent za novu sezonu. Industrijskog plina više nije bilo, već se moralo pogledati stvarnosti u oči i pričati o zemnom gasu, koji je, dakako, ključni razlog zbog kojih je cijena grijanja odjednom postala toliko važna i toliko visoka.

Direktor JP Grijanje Muhammed Pašalić u međuvremenu je kazao da cijena zemnog plina sada čini oko 70 posto troškova JP Grijanje, pa se, kalkulacijama, uz, kako su rekli, "smanjivanje ostalih troškova koliko je bilo moguće", došlo do prijedloga da cijena grijanja mora biti povećana za 106 posto. No, JP Grijanje nije moglo utvrditi konačnu cijenu bez ulazne cijene toplotne energije koju dobija od Toplane, a cijela računica bila je opterećena i činjenicom da je zemni plin višestruko skuplji element sistema nego raniji industrijski izvori.

A, onda se pojavio i još jedan problem. Korisnicima nisu bili fakturisani računi za period od jula, jer cijena za taj period nije bila utvrđena. Tako se pred početak sezone otvorilo nekoliko pitanja odjednom: hoće li grijanja biti, koliko će koštati, ko će pokriti razliku u cijeni, kada će stići računi i koliko će građana zbog svega toga odustati od sistema daljinskog grijanja.

Začarani krug

Stoga je dan prije zvaničnog početka grijne sezone, Gradsko vijeće Zenice održalo hitnu sjednicu, na čijem je dnevnom redu bila cijena grijanja. Za stambene korisnike koji plaćaju grijanje tokom 12 mjeseci, predložena cijena iznosila je 2,97 KM po kvadratnom metru, umjesto dotadašnjih 1,44 KM. Za one koji plaćaju tokom šest mjeseci predloženo je 5,93 KM po kvadratnom metru, umjesto dosadašnjih 2,88 KM, uz PDV. Međutim, sjednica je prekinuta.

Posljedica je bila vrlo konkretna: radijatori 15. oktobra nisu mogli biti pušteni u rad prema prvobitnom planu, a onda je intervenirao Grad Zenica. Gradonačelnik Fuad Kasumović 15. oktobra saopćio je da je dao nalog direktoru JP Grijanje da odmah pokrene sistem, a Grad se obavezao snositi troškove grijanja nastale do održavanja nove hitne sjednice GV. Nakon odluke je bilo potrebno oko 12 do 16 sati za zagrijavanje kotlova, a potom još nekoliko sati da toplotna energija prođe kroz oko 120 kilometara dugu mrežu i stigne do krajnjih korisnika, pa su Zeničani 16. oktobra konačno dobili grijanje. 

Ali ne i odgovor na pitanje koliko će ga plaćati, pritom se stvorio i, kako se naziva, "problem povjerenja". JP Grijanje je već zabilježilo isključenja korisnika sa sistema. Direktor Pašalić upozorio je da postoji bojazan da bi veće cijene mogle ubrzati taj trend, a onda bi i masovna isključenja dodatno otežala finansijsku održivost sistema, što stvara svojevrsni začarani krug... Šta je dugoročno rješenje? Na to pitanje Zenica još nema konačan odgovor, a oko pojedinih opcija nema saglasnosti ni među političarima ni među stručnjacima.