Zakon bez preciznih uputa: Koliko su maloljetnici u BiH zaštićeni od opasnih poslova

Ipak, vrlo često slika stvarnosti je drukčija jer mnogi maloljetnici uvjetovani različitim okolnostima života bivaju primorani na opasan rad kako bi osigurali osnovne životne potrebe i egzistenciju. Nerijetko, čitava porodica ovisi o njihovom radu što može biti izuzetno opasno, jer su maloljetnici podložni različitim vrstama zloupotrebe od poslodavaca koji ih koriste za brojne poslove.

Stoga, brojne države i iz našeg regiona pokušavaju da se izbore s rastućim problemom zloupotrebe maloljetničkog rada, a među njima i Bosna i Hercegovina koja se, istina sporije, priključuje zajednici zemalja koje sve veću pažnju posvećuju ovom problemu. Jedan od svijetlih primjera u posljednje vrijeme postala je Srbija koja je usvojila svojevrsnu Uredbu o utvrđivanju opasnog rada za djecu, kojom se tačno određuju djelatnosti koje djeca ne mogu obavljati, makar i za svoje roditelje.

Ipak, u našoj državi, takva ili slična uredba ne postoji, te se opasan rad maloljetnika kontrolira i sankcionira kroz Zakon o radu.

"U skladu s članom 20. Zakona o radu, s osobom mlađom od 15 godina života nemoguće je zaključiti ugovor o radu, niti se ono može zaposliti na bilo koju vrstu poslova. Osobe između 15 i 18 godina života (maloljetnik) mogu zaključiti ugovor o radu, uz prethodnu saglasnost zakonskog zastupnika i uz ljekarsko uvjerenje o općoj zdravstvenoj sposobnosti za rad", pojasnili su za Radiosarajevo.ba iz Federalnog ministarstva za rad i socijalnu politiku.

U daljem pojašnjenu navode kako se maloljetnim radnicima pruža posebna zaštita odredbama zakona o radu, te tako naprimjer puno radno vrijeme za maloljetnike ne smije biti duže od 35 sati sedmično, maloljetnicima nije dozvoljen prekovremeni rad, a zabranjen je i noćni rad maloljetnika, i to u industriji između 19 sati uvečer i 7 sati ujutro, odnosno u drugim granama privrede od 20 do 6 sati, izuzev u specijalnim okolnostima. Kao još jedna odreba navodi se i da maloljetnicima mora biti zagarantiran godišnji odmor u trajanju od najmanje 24 dana.

Dodaje se i kako je na nivou Federacije BiH Inspekcija rada ovlaštena da kontrolira i sankcionira rad maloljetnih radnika, kako bi se zaštitilo njihovo psihofizičko zdravlje. Također, slične odluke su donesene i u novom Zakonu o radu Republike Srpske, usvojenom 2016. godine, gdje maloljetni radnici imaju zagarantirana slična prava kao i u FBiH.

Ono što je zanimljivo jeste da na nivou kantona u FBiH ne postoje uredbe kojima bi se odredili opasni poslovi za djecu, a to su nam i potvrdili iz Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo, kazavši kako nisu upoznati s postojanjem takve ili slične uredbe. S druge strane u zemljama regije posljednjih godina vrlo često su provođena istraživanja o rizičnom radu za djecu, što je rezultiralo brojnim uredbama na nivou države, ali i pojedinih regionalnih administrativnih jedinica. Sve to urodilo je uredbama kojima su pred zakonom odgovorni poslodavci, pa čak i roditelji, ako svoju djecu izlažu opasnim i rizičnim poslovima.

Kada je riječ o Bosni i Hercegovini ohrabrujuća činjenica jeste da ipak postoje neka ograničenja pa je tako maloljetnicima zabranjen rad na naročito teškim fizičkim poslovima, radovima pod zemljom ili pod vodom, ali i na ostalim poslovima koji bi mogli štetno i s povećanim rizikom utjecati na njihov život, zdravlje, razvoj i moral. No, federalni ministar posebnim propisima utvrđuje koji su to opasni poslovi za maloljetnike, zbog čega je njihovim nepreciziranjem ostavljeno dovoljno prostora za eventualne manipulacije s maloljetničkim radom.

"Dalja zaštita maloljetnih radnika osigurana je kroz njihovo pravo na ljekarski pregled najmanje jednom u dvije godine, čije troškove snosi poslodavac. Također, kaznenim odredbama Zakona o radu predviđena je novčana kazna od 1.000 do 3.000 KM, a u ponovljenom prekršaju i do 10.000 KM ako poslodavci prilikom zapošljavanja maloljetnika prekrše bilo koju odredbu ovog zakona", dodaje se u pojašnjenju Federalnog ministarstva za rad i socijalnu politiku, dok su kazne u RS-u nešto strožije.

No i pored ovih odredbi postoji veliki broj mogućnosti za zloupotrebu zakonskih rješenja, jer ne postoji precizna odredba koji su to sve opasni poslovi za djecu, a zanimljivo je i da prosjačenje, prisilan rad i drugi oblici zloupotrebe djece uopće nisu predmet radnog zakonodavstva, nego organa krivičnog gonjenja i drugih institucija koje se bave zaštitom ljudskih prava općenito, jer je riječ o krivičnim djelima.

Sve to u konačnici, pa čak i veliki zakonski okvir kojim se uređuje ova oblast, ostavlja dovoljno prostora za zloupotrebu maloljetnih radnika, iako postoje brojne međunarodne konvencije i propisi kojima se preciziraju prava djece i maloljetnika kada je riječ o poslovima.