Vrijeme je za bonske ovlasti: Kako umiriti razuzdane bh. političare?

Od 1997. do 2012. godine zahvaljujući bonskim ovlastima Ured visokog predstavnika (OHR) u Bosni i Hercegovini je nametnuo 899 odluka, zakona, smjena političara i slično.

Nekad su visoki predstavnici, pogotovo 'sablja OHR-a', kako su ga zvali, Britanac Paddy Ashdown, smjenjivali i odlučivali 'i šakom i kapom'. Ashdown je u jednom danu znao smijeniti između 50 i 100 dužnosnika na bilo kojem nivou vlasti, od politike, vojske, policije do pravosuđa.

Ovlasti o smjeni koristio je i Austrijanac Wolfgang Petritsch, ali puno manje od Ashdowna. Prvi visoki predstavnik Španac Carlos Westendorp smijenio je 20-ak ljudi, ali je direktno odlučivao u smjenama u Vladi Republike Srpske, zahvaljući čemu je na vlast došao Milorad Dodik.

Visoki predstavnik Valentin Inzko prošle je godine ukinuo zabrane vršenja javnih dužnosti za 30 osoba. Na taj način, više niko nije pod sankcijama OHR-a. Zajedničko svim smijenjenim osobama jeste da je u dokumentima OHR-a pisalo da podrivaju ustavni poredak zemlje i da na neki način ne služe poštivanju i provođenju Dejtonskog mirovnog sporazuma

Najmanje je smjenjivao Miroslav Lajčak, smijenio je tek direktora policije RS-a Dragomira Adnana i čelnika OSA-e Predraga Ceranića. Njegov nasljednik Valentin Inzko smijenio je trojicu policijskih dužnosnika.

Upućeni tvrde da je korištenje i značaj bonskih ovlasti pokopao uspavani visoki predstavnik Christian Schwarz-Schilling čija je pasivna politika OHR držala uspavanim, poput njega, godinu dana.

No, čini se da je 'toleranciji budala' došao kraj (bilo je i krajnje vrijeme!), jer su u OHR-u prilično ljuti posljednjom Dodikovom inicijativom o referendumu o Sudu i Tužilaštvu BiH.

Valentin Inzko, visoki predstavnik, ljutito je, nakon što je Narodna skupština RS usvojila Dodikov prijedlog o referendumu, na pitanje – da li još uvijek imate bonske ovlasti - odgovorio:

“Imam ih. U prošlosti smo ih manje koristili. Ali možda se to promijeni. Jedno vrijeme sam to smatrao ispravnim (to što se bonske ovlasti premalo koriste), ali momentalno vjerujem da to nije ispravno. Moramo početi da mislimo na alternative.”

Mlako djelovanje OHR-a po pitanju potezanja bonskih ovlasti, koje visokom predstavniku daju odriješene ruke za djelovanje po pitanju političke rezultat su već poznatog stava PIC-a (Vijeće za provedbu mira) gdje postoji opšti konsenzus da se ne koriste bonska ovlaštenja sve dok postoji mogućnost da politički problem u BiH mogu riješiti domaći političari.

No, činjenica je da je vrijeme da se stavi 'brnjica' na određene političke poteze.

Nije samo problem u RS-u, razvlačenje pameti s formiranjem vlasti u Federaciji BiH također je jedan od velikih problema zemlje koja broji dane na svom 'odleđenom' evropskom putu i ne čini (skoro) ništa kako bi odgovorila na zahtjeve Evropske unije.

Profesor doktor Slavo Kukić također smatra da su bonske ovlasti jedino rješenje za smirivanje razuzdane BiH:

“Pita li se mene, morao bi prvo temeljito iščitati obveze koje je u Daytonu sam preuzeo – i sukladno njima konačno početi i djelovati. Morao bi se, potom, nanovo vratiti posezanju za Bonskim ovlastima – i to, bojim se, intenzivnije no što je to ikad do sada činio. Jer, bez njih i upozorenja – poput onih koja ovih dana, u vezi s prijetnjom referendumom, uputiše i OHR i Ambasada SAD u BiH – gube bilo kakvu realnu snagu.

Bez bonskih ovlasti, potom, vlast s većinskom potporom parlamenta u Federaciji nećemo imati do 2018. – a to je bogomdano za alkaponeovske družine koje u ovom dijelu zemlje već uvelike trljaju ruke. Bez bonskih ovlasti nam, da zaključim, barem je to moj dojam, ni Svevišnji više ne može pomoći.“