Ulični jezik u parlamentarnim klupama

Sjednica Federalnog parlamenta (Foto: RFE)

Kako se bliže izbori, kultura dijaloga u bosanskohercegovačkim parlamentima svedena je na nivo ulice. Iako poslanike na lijepo ponašanje obavezuju kodeksi, kulture je sve manje. U posljednje vrijeme prednjače predstavnici državnog Parlamenta koji se polako pretvara u pravu zabavu za široke narodne mase.

Ironija kad joj vrijeme nije

O ozbiljnim i važnim zakonima govori se ironično, koriste se poslovice, a najgore od svega su uvrede koje se šalju iz skupštinske sale. Da bude tužnije, sve to rade oni koji primaju u prosjeku oko četiri i po hiljade maraka mjesečno i koji bi zemlju, navodno, trebali da dovedu pred vrata Evropske unije.

„Kažu da kada životinje govore ljudskim glasom da se to zove basna, a kad ljudi govore životinjskim glasom da je to Bosna“ - neprimjereni jezik koji se već sedmicama koristi u državnom Parlamentu kulminirao je ovom izjavom predsjedavajućeg Zastupničkog doma Milorada Živkovića.

Nije baš najjasnije zbog čega se odlučio da sa kolegama podijeli poslovicu koju je, kako kaže, nedavno čuo. No, sigurno je da je većini ona zazvučala kao uvreda. Živković nije jedini koji se, kada očito nema šta drugo reći, služi poslovicama. Često to rade i ostali zastupnici.

Selim Bešlagić iz SDP-a nedavno je na sljedeći način raspravljao, iskoristivši se poslovicom:

„Kod mene mi moja nena bi reci ’ko je šupalj pod uši, taj se drži za uši’. Znači, ako neko kaže nešto, a ovaj se nađe pogođen, to je njegov problem. Ja to ne želim.“

Lagumdžija otpočeo posljednje sukobe

Sve je počelo uvredom koju je izrekao predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija. On se, izlazeći iz skupštinske sale, okrenuo prema poslaniku SNSD-a Dragi Kalabiću rekavši: "Sad bih pljunuo da imam građanske snage da to uradim."

Tako je tihi sukob dvije naizgled socijaldemokratske stranke u državnom Parlamentu pretvoren u pravi rat riječima, koji im nije bio stran ni ranije. Evo kako su jednom Denis Bećirović iz SDP-a i Drago Kalabić iz SNSD-a, umjesto o zakonu koji bi zabranio fašističke organizacije i obilježja, raspravljali o TV emisijama:

„Moram reći da mi je drago da ste vi ipak drugačiji od vašeg predsjednika Dodika koji je rekao da ne gleda magazin ’60 minuta’. Meni je jako drago da vi pažljivo pratite magazin ’60 minuta’.“

„Znači, gospodine Bećiroviću, nisam gledao ’60 minuta’ i vrlo ste bezobrazni jer ste sve pogrešno rekli. Zato i nemam ja sliku jer sam prepričao, jer sam, gospodine Bećiroviću, gledao reprizu emisije ’Lud, zbunjen, normalan’. Gledao sam tu emisiju, gospodine Bećiroviću, volim gledati.“

Predsjedavajući Milorad Živković, osim što sam sebe opomene kada se ne ponaša kako bi trebalo, zna imati i ironične prijedloge. Jedan od njih bio je i da se u zakon o praznicima, koji je predložio SDP, uvrsti dan narcisa. O praznicima u BiH državni Parlament, inače, ne može da se dogovori već godinama:

„Kao dan narcisa - zna se da je to osoba zaljubljena u sebe, i prilika za njihove obožavatelje da iskažu odanost njihovom liku i djelu. Ja vjerujem da će znati ljudi o kome se ovdje radi.“

Bahati prolaze

Način na koji se ponašaju i komuniciraju državni poslanici, ali i drugi političari u BiH, prije svega ima veze sa njihovim obrazovanjem, smatra profesor sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Besim Spahić:

„Ja sam u više navrata rekao: za 95 posto mogu odmah reći da su politički analfabeti. Ne zanima ih, nijednu knjigu pročitali nisu šta je uopće politika, a pogotovu šta je real svjetska politika, onda gdje smo mi tu, pa šta su političke vještine, šta je odgovornost javna - nikad čuli nisu, pa onda šta je profesionalnost. Kod nas je politika postala utočište za razne isfrustrirane, propale doktore, propale piljare i ostale - da se bave politikom fino, pričaju o stvarima koje ne znaju i tako dalje... I samo mogu reći onu biblijsku, kuransku, svetoknjišku: Oprosti im, Bože, niti znaju šta govore, niti znaju šta rade.“

Više ne čudi kada zastupnici jedni druge nazivaju klocevima ili lažljivcima i bezobraznicima, pitanje je samo kakve nam to poruke šalju oni koje smo birali. Trenutno više čudi što se čini da se oni dobro zabavljaju vrijeđajući jedni druge.

Nekultura nije samo odlika državnog Parlamenta. I Narodna skupština Republike Srpske često može poslužiti više kao zabavni program. Ostat će tako upamćen dijalog predsjednika Skupštine Igora Radojičića sa poslanikom SDS-a Borislavom Bojićem:

„Hoćete li ja da kažem ili da ne kažem?“

„Izvolite.“

„Hoćete li vi meni napisati šta ću ja da kažem?“

„Sušam, kratko.“

„Možda biste vi napisali meni šta ja da kažem?“

„Sram vas bilo! Sram da vas bude!“

„Sram vas bilo, predsjedniče, što se tako obraćate meni. Ja nisam ništa ni rekao, već mi govorite sram, a ja nisam ništa ni progovorio, čovječe. Šta ti je? Jesi li poludio?“

„Imate svog člana kluba kojeg mi isto upozoravamo.“

„Nemojte, molim vas, meni da govorite sram vas bilo, nemojte tako da se ponašate. I meni da pokazujete prst. Hoćeš da te ja bubnem torbom, razumiješ!“

„Isključujem vas iz rasprave, gospodine Bojiću, zbog prijetnje.“

I u Federaciji konja za trku imaju

U federalnom Parlamentu najupečatljiviji su svakako bili istupi zastupnice Amile Alikadić Husović:

„Jesu niski udarci, ali su još niži ljude tako prozivati kriminalcima. Jako je nizak udarac nas nazvati prostitutkama. Ako vi mislite da smo mi to, neka svak' potpiše - ja nisam.“

Čega su slika bh. parlamentarci govori profesor Besim Spahić:

„Vjerski osjećaj, stranačka pripadnost prenesena je u institucije, običaji iz raznih regija BiH preneseni su u institucije. Ljudi još najviše vole one ’svoje’ bahate. I mi smo vidjeli kako neko od parlamentaraca novinare tuče, ili im prijeti, ili otima kameru, psuje - ali i dalje sjedi u Parlamentu. I šta ćemo onda očekivati kako će sa drugim ljudima razgovarati.“

slobodnaevropa.org/radiosarajevo.ba