U potrazi za bh. djecom koja su nestala prije 20 godina

U saopćenju za javnost dva udruženja traže da se u tu potragu uključi Tužilaštvo BiH, Ministarstvo pravde BiH i Ministarstvo vanjskih poslova BiH, jer  „ je ovdje riječ o bh. građanima nad kojima se već 20 godina provodi tortura diskriminacije i delegitimizacije“.

„Tačan broj djece nije poznat, ali postoje tragovi koje će ova udruženja slijediti i nadalje istraživati da bismo došli do najdetaljnije slike o tim stravičnim posljedicama rata.“

„Kao što nismo odustali od traženja naših nestalih koji su mučki ubijeni, tako nećemo odustati ni od potrage za bošnjačkom djecom koja su nasilu odvedena u Srbiju gdje im je promijenjen identitet i oduzeto pravo na istinu o sebi, svojim roditeljima i svom porijeklu“, ističu predsjednice udruženja "Žena-žrtva rata" Bakira Hasečić i "Višegrad 92" Hedija Kasapović. 

Iz tih udruženja navode da su, javila je novinska agencija Fena, „nakon što su im roditelji pobijeni, bošnjačka djeca iz mahom pograničnih mjesta, prisilno odvođena u Srbiju i tamo pokrštavana, odvođena u sirotišta, a kasnije udomljavana u hraniteljske porodice“.

„Kompletan predmet proslijeđen je 2011. godine Tužilaštvu BiH. Međutim, nikakvo očitovanje dosad od njih nismo dobili. Zahvaljujemo Helsinškom komitetu Srbije i direktorici Sonji Biserko koja se svrsishodno uključila u taj postupak. Aktivisti Helsinškog komiteta uspjeli su doći do određenih korisnih saznanja o tom delikatnom problemu. Biserko ukazuje da su institucije u Srbiji  zatvorene u pogledu pomoći onima koji tragaju za sudbinom nestale ratne siročadi i da će ovo biti kompliciran, ali ne i nemoguć istraživački proces“; navode iz Udruženje "Žena - žrtva rata" i Udruženje "Višegrad 92". 

Slučaj Senide Bećirović

Vjeruju, kako je objavila agencija Anadolija (AA) prethodnog vikenda, da nije usamljen poznati slučaj Senide Bećirović koja je kao beba nestala u maju 1992, kada su u njeno mjesto Caparde (Kalesija, Bosna i Hercegovina) ušle srpske vojne snage, da bi 16 godina kasnije bila pronađena u domu imućne obitelji Janković u Beogradu gdje usvojena Senida živi pod imenom Mila Janković.

Aktivisti Udruženja ''Žena – žrtva rata'' uspjeli su nakon dva desetljeća doći do nekadašnje socijalne radnice u Crvenom križu Jugoslavije Nevenke Uzelac koja im je otkrila detalje o prebacivanju samo neke djece iz Višegrada u Beograd.

''Djeca su odvođena u Srbiju. Primana u prihvatne centre. Kod nekih je promijenjen identitet i pokrštavana su... Znamo da su se izdavale krštenice za njih. Uzelac je priznala da je u Beograd odvela braću Emira i Elvina Gušu, koji su se kasnije vratili u BiH, djevojčicu Mirsadu Dizdarević, koju je poslije preuzela polusestra Habiba Rašić, udata za Srbina negdje kod Beograda, kao i muško dijete od deset mjeseci! No, odvedena je još i jedna djevojčica od godinu i pol. Međutim, ni do danas ne znamo šta je sa dječakom koji je odveden kada je imao samo deset mjeseci i tom djevojčicom od godinu i pol (...).

Sumnjamo da beba od deset mjeseci, koju Uzelac spominje, potiče iz jedne bošnjačke obitelji u Višegradu. Svi članovi te obitelji su ubijeni. Još o tome ne želimo govoriti u javnosti... Indikativno, kada smo Uzelac pokazali fotografiju te nestale muške bebe iz Višegrada, ona je pala u nesvijest i pozlilo joj je. Jednostavno, žena je doživjela šok. Kao da se suočila s najmračnijom istinom. Nakon toga je obećala da će nam pomoći da se otkrije istina o nestaloj djeci, odnosno da se sazna gdje su ona danas. I, zaista, uradila je neke stvari, uključila se u potragu.“