Tokom '90-tih uništeno više od 1.500 džamija, crkava i kulturnih spomenika

Ovaj projekat je izradio Centar za tranzicijsku pravdu - SENSE, a koji prikazuje zločine nad kulturnim, istorijskim i vjerskim naslijeđem počinjenim tokom ratova devedesetih u BiH, Hrvatskoj i na Kosovu.

"U hijerarhiji ratnih zločina, zločini nad ljudima se uvijek nekako posmatraju težim i ozbiljnim od zločina nad svojinom, naslijeđem, kamenjem. Međutim, Haški tribunal je već na početku u svom statutu naveo zločine protiv naslijeđa čak u tri člana, kvalifikuju se i kao kršenje zakona i običaja ratovanja ili kao teške povrede Ženevske konvencije ili kao zločin protiv čovječnosti", rekao je Mirko Klarin, direktor projekta i jedan od autora narativa.

On je dodao da kao što zločini nad ljudima imaju prednost nad zločinima nad materijalnim dobrima, tako je u Tribunalu, kada su u pitanju zločini nad materijalnim dobrima, data prednost zločinima nad vjerskim objektima u odnosu na sekularne, "iako je svako tvrdio da se u tim ratovima ne može govoriti o vjerskom ratu".

S obzirom na današnji datum, koji je u SFR Jugoslaviji proslavljan kao "Dan Republike", Klarin je svoje obraćanje započeo podsjećanjem na vjerske objekte u Jajcu koji su uništeni, neprocesuirani, a među kojima se nalaze objekti sve tri vjeroispovesti.

"Kada gledam ovakve slike prisjetim se jedne Paskalove misli, koji je rekao da čovjek nikada ne čini zlo s takvom strašću, ozarenošću i temeljnošću, kao kada ga čini iz ubjeđenja. Ovdje se vidi da je zaista to zlo činjeno s puno ubjeđenja", dodao je Klarin. 

Koordinator projekta i još jedan od autora narativa Mina Vidaković rekla je da ovaj narativ "na isti način ili podjednako zahvata sve sukobljene strane u ratovima devedesetih, podjednako kao žrtve i kao počinioce djela za koje se sudilo u Tribunalu".

Navodeći da se narativ zasniva na podacima skupljenim u Haškom tribunalu, Vidaković je istakla da on "svojom porukom, izlazi iz tog okvira, po tome što daje jednu univerzalniju poruku.

U video filmovima jedan od stručnjaka za zaštitu kulturnog naslijeđa kaže da je poruka zaraćenih strana rušenjem kulturnih spomenika: 'Mi vas ne cjenimo i mi vas ne želimo'." 

Narativ je podjeljen u šest segmenata, "Dubrovnik", "Sarajevska vjećnica", "Mostar", "Bosna i Hercegovina", "Kosovo" i "Neprocesuirani zločini", od kojih se svaki sastoji od uvodnog dela, video prikaza i listi dokumenata koji su relevantni za svaki ponaosob.

Pred Međunarodnim kivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u proteklih 20 godina vođeno je 16 postupaka koji su uključivali i pljačku kulturnog i vjerskog naslijeđa, kvalifikovanih kao zločin protiv čovječnosti i ratni zločin. Samo u Bosni i Hercegovini je tokom ratova devedesetih godina uništeno više od 1.500 džamija, crkava i kulturnih spomenika.

U narativu koji je predstavljen, ukratko je prikazano da je Haški tribunal u ovim predmetima utvrđivao da uništavanje objekata, koji simbolišu identitet pojedine grupe, u okviru kampanje etničkog čišćenja, predstavlja progon na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi i zločin protiv čovječnosti.