‘Svjedočim već 16 godina i svega mi je preko glave’

Na suđenjima za ratne zločine u BiH samo je jedan svjedok kažnjen i novčanom i zatvorskom kaznom zbog odbijanja da svjedoči. U drugim slučajevima sudije su zaključile da, unatoč odbijanju da daju iskaz, svjedoci ipak ne budu kažnjeni.

“Izjave dajem 16 godina. Meni je svega preko glave. Svjedočio sam u aprilu prošle godine pred ovim sudom, a troškove dolaska niko mi nije isplatio. Niko mi nije uručio poziv, a poslali su Sudsku policiju. Ne želim dati izjavu pred ovim sudom”, kazao je Mirsad Ombašić na suđenju u Okružnom sudu u Istočnom Sarajevu u oktobru prošle godine, piše objavio je Justice Report - BIRN.



Ombašić je trebao svjedočiti u korist Tužilaštva u Istočnom Sarajevu na suđenju Zariju Ostojiću, optuženom za ratni zločin protiv civilnog stanovništva počinjen u logoru Sušica. Unatoč objašnjenju da bi trebao svjedočiti, Ombašić je to odbio učiniti, a Sudsko vijeće mu je dalo dopuštenje.

Ako ne iznesete valjan razlog zašto odbijate svjedočenje, zakonom je propisana mogućnost kažnjavanja, i to novčanom kaznom u iznosu do 30.000 maraka (oko 15.000 eura) ili zatvorskom kaznom ne dužom od 30 dana

Sudovi u BiH vrlo rijetko koriste mogućnost kažnjavanja svjedoka. Senaid Ibrahimefendić, predsjednik Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, kazao je da je riječ o “specifičnim svjedocima koji su oštećeni i neće biti kažnjeni”.

Kantonalni sud u Mostaru je ujedno jedini u BiH koji je kaznio svjedoka zbog odbijanja svjedočenja na suđenjima za ratne zločine. Prvo novčano, pa onda i kaznom zatvora, Kantonalni sud u Mostaru je kaznio svjedoka Hasana Burića zbog odbijanja da svjedoči na suđenju četvorici bivših pripadnika Vojne policije Hrvatskog vijeća obrane (HVO) koji su optuženi u takozvanom slučaju “Vranica”.

Željko Džidić, Mato Aničić, Erhad Poznić i Ivan Škutor su optuženi za učešće u zločinu počinjenom u zgradi “Vranica”, gdje je ubijeno 13 pripadnika Armije BiH; Suđenje optuženima je tri puta obnavljano nakon što je Vrhovni sud FBiH ukidao prvostepene presude mostarskog suda

“Svjedok Burić je odbio da svjedoči 4. januara 2001. i kažnjen je sa 200 maraka, a kada je i nakon toga odbio svjedočiti, određen mu je zatvor, koji bi trajao dok ne pristane da svjedoči, a najduže mjesec dana. On je rekao da ne želi svjedočiti iz sigurnosnih razloga”, kazao je Mladen Jurišić, predsjednik Kantonalnog suda u Mostaru.

Ipak, nakon što mu je određen zatvor, Burić je, kako su nam potvrdili u Kantonalnom sudu u Mostaru, odmah pristao svjedočiti.

Osim Mirsada Ombašića, pred Okružnim sudom u Istočnom Sarajevu odbio je svjedočiti i Bego Mulavdić. On je 16. januara 2012. na suđenju Milanu Markoviću, optuženom za ratni zločin počinjen na području Sokoca, kratko rekao da ne želi da svjedoči, nakon čega je otpušten iz sudnice.



Mulavdić nije želio govoriti o razlozima odbijanja svjedočenja, a njegova sestra Hata je kazala da on neće ni s kim da priča o onome što je preživio u selu Čavarine (općina Sokolac). “Zabrinuta sam za njegovo psihičko zdravlje. Ni s kim neće da priča. Povučen je u sebe. Voljela bih da priča s nekim, možda bi mu to pomoglo.”

Osim sudova u Mostaru i Istočnom Sarajevu, nije bilo slučajeva da svjedoci odbiju svjedočiti na suđenjima za ratne zločine

Sudija Ibrahimefendić je kazao da se radi o oštećenima, a ne o “svjedocima pokajnicima” iz slučajeva krivičnih djela organiziranog kriminala.

Asim Zulić, predsjednik Udruženja logoraša iz Sarajeva, rekao je da u posljednje vrijeme sve više svjedoka nerado daje iskaze, a razloga za to je više.



“Zbog preživjelih tortura i trauma u logoru, i sada postoji strah od izvršilaca zločina. Određeni svjedoci su imali prijetnje i uznemiravanje putem telefona. Prilikom svjedočenja i rekonstrukcije događaja, svjedokinja koja je seksualno zlostavljana preživjela je infarkt. Svjedoci obolijevaju od nervnih bolesti i postaju nesposobni za svjedočenje”, kazao je Zulić.

Prema njegovim riječima, neki svjedoci su zaposleni u privatnim firmama i vlasnici im, zbog radnih obaveza, osporavaju da idu po sudovima. Uz to, rekao je Zulić, sudovi odmah ne isplaćuju putne troškove, pa vrlo često se desi da ne mogu platiti prijevoz do suda i nazad, objavio je Justice Report - BIRN.