Sve nas je manje: Mladi kuhar iz Mostara ispričao zašto s porodicom napušta BiH

Mladi Mostarac Željko Tomić, nagrađivani kuhar i šef prepoznatog umijeća, nakon što je prije pet godina odlučio da svoj život, talent i daljnu karijeru gradi u rodnom Mostaru, biti će prinuđen da idućeg mjeseca stavi ključ u bravu svog restorana brze hrane "Food 360", a sreću potraži daleko izvan granica BiH i regije.

Kako kaže, razloga za to je mnogo, od nemogućnosti pronalaska radne snage, neisplativosti rada i nabavljanja namirnica zbog vrtoglavih cijena, pa sve do nepostojanja podrške države u bilo kojem obliku za mlade i njihove pokušaje građenja malih biznisa uz neopisivu želju da ipak, pored svega, ostanu ovdje.

"Prinuđen sam da svoj put, zarad svojih troje maloljetne djece, nastavim izvan granica svog grada i države, a to je zadnje što sam htio“, rekao je dvadesetosmogodišnji Tomić za Hercegovina.info, započinjući priču o tome kako je sve krenulo te kako će završiti i to ne njegovom željom.

Tomić je svoj kulinarski zanat učio od najboljih šefova kuhinja širom Hrvatske, ali i svijeta, još od svoje dvanaeste godine, za svoj rad je dobio mnogobrojna priznanja, a svoju sreću je već pokušao pronaći u inozemstvu.

Ipak, tada je odlučio da krene ispočetka vrativši se u svoj rodni grad i želeći da svojim sugrađanima ponudi sve što je naučio do sada, ali ta ideja se, na kraju, pokazala kao neuspješna.

"Svaki dan, dugo vremensko razdoblje unazad, objavljivali smo oglase za radnike, ali nismo imali sreće. Ipak, ni u tome nismo jedini. Mogu da kažem da radne snage nedostaje u svakoj branši, u našem gradu i državi ljudi, a naročito mladih, je sve manje. Građani masovno odlaze odavde jer ne vide svoju budućnost, ovdje ostaju samo oni koju moraju", rekao je Tomić.

Kako kaže, ljudi su ovdje prinuđeni da rade za minimalna primanja, uz sve veće doprinose, osvrćući se posebno na period pandemije koronavirusa kada su ugostitelji morali obustaviti svoj rad, a država nije učinila ništa da im pomogne, nego je djelovala baš suprotno, namećući još veće financijske i druge obaveze.

"Odlazim u Švicarsku i mogu reći da mi je nevjerojatno teško. Preteško je ostaviti svoju obitelj, svoje prijatelje, nasljedstvo i sve što smo stekli, ali došao sam do toga da ne vidim izlaz iz ove situacije. Žao mi je što moram da idem u tuđi svijet da bih izgradio svoj", izjavio je Tomić.

Tomić je objasnio da je u današnje vrijeme jako teško biti vlasnik radnje bilo koje vrste, a bar u njegovoj branši, više je isplativo biti radnik nego vlasnik.

„"Veće beneficije sam imao kao radnik, u smislu da kao vlasnik ovdje ne mogu biti ni kreditno sposoban ukoliko ne poslujem tri godine u obrtu, a nemoguće je ići naprijed bez državne pomoći. Mi nikad nismo dobili nikakvu pomoć, a na kraju mjeseca kada bismo sve obračunali, u najboljem slučaju bili smo na pozitivnoj nuli. Prije pet godina su se troškovi mogli pokrivati, ali danas, to je nemoguće. Sve je poskupjelo 100 posto u odnosu na prijašnje godine, od plina, struje do osnovnih namirnica. Na primjer, piletina je prije pet godina koštala 5 KM, a danas je 17 KM, a da ne govorim o drugim vrstama mesa i slično", kazao je Tomić.

Tomić je pokušao da pronađe izlaz u pomoći države, pa je tako išao na brojne adrese državnih institucija, ali nikada nije dobio nikakav odgovor ni poticaj.

"Kada sam se upustio u te vode da budem sam svoj vlasnik sa 23 godine u svom gradu, mislio sam da mogu opstati, da ću dobiti poticaj, neki početni kapital, ali sve se svelo na korištenje osobnog proračuna. Sve sam uložio i nije uspjelo, iza nas nikad niko nije htio stati. Ništa nisu uradili da zadrže mlade. Štoviše, odmagali su nam, svake sedmice nas je posjećivala nova inspekcija, a vodili smo računa o svemu. Mislim da se kvalitet nije mogao dovesti u pitanje, htjeli smo raditi po europskim standardima", objasnio je Tomić.

U svojoj karijeri kuhao je za brojne dužnosnike i istaknute ličnosti, komentari su uvijek bili najpozitivniji, a može da se pohvali i činjenicom da je jednom prilikom spremao najbolja jela za čak više od hiljadu ljudi te da je kuhao i za Michelinovu zvjezdicu, što je velika stvar u karijeri jednog šefa.

Kompletan tekst možete čitati na OVOM LINKU.