Sutra posljednji ispraćaj 284 ubijena Prijedorčanina

U nedjelju, 20. jula, tačno 22 godine od masovnih zločina nad prijedorskim Bošnjacima i Hrvatima konačni smiraj naći će 284 žrtve među kojima je 277 ekshumiranih u proteklih manje od godinu dana iz masovne grobnice Tomašica kod Prijedora, piše Agencija Anadolija.

Radi se o prvoj kolektivnoj dženazi i sahrani žrtava stradalih u prijedorskoj regiji u ratu 1992.-1995. godina.

Tabuti sa posmrtnim ostacima će danas biti prevezeni iz Identifikacionog centra Šejkovača u Sanskom Mostu do stadiona u Kozarcu kod Prijedora, gdje će u nedjelju biti klanjana dženaza-namaz za 283 stadala Bošnjaka i obavljena sahrana za jednog Hrvata.

Kolona sa tabutima će prije dolaska u Kozarac proći kroz Sanski Most i Prijedor.

Kolektivnu dženazu će u nedjelju na stadionu u Kozarcu predvoditi reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazović. Prethodno će prigodna obraćanja imati predstavnici Katoličke crkve i Islamske zajednice, kao i predstavnici porodica žrtava.

Nedjelja, 20. juli, proglašen je Danom žalosti u znak sjećanja na prijedorske žrtve samo na jednom dijelu teritorija Bosne i Hercegovine, u Federaciji BiH, odlukom Vlade FBiH. Tog dana će državne zastave u FBiH biti spuštene na pola jarbola. Vijeće ministara BiH nije dobilo inicijativu tako da 20. juli nije proglašen danom žalosti na cijeloj teritoriji BiH.

Najmlađa žrtva među onima koji će biti sahranjeni u nedjelju je Elvis Šarčević, koji je imao 13 godina kada je ubijen. Najstarija žrtva je Salih Kadirić, koji je imao 77 godina. Među 284 žrtve nalaze se 283 žrtve bošnjačke nacionalnosti i jedna hrvatske, Ante Dolić.

Bit će obavljen ukop 12 maloljetnika, svi pronađeni u masovnoj grobnici Tomašica.

Pronađene su i tri ženske osobe, a najstarija među njima je Đula Duratović (1924) koja će biti ukopana sa suprugom Husnijom, četiri sina, snahom i unucima.

Dženaza u Kozarcu će biti klanjana i za deset vjerskih službenika, među kojima je i imam Sulejman Dizdarević.

Pripadnici Vojske RS su u julu 1992. godine u Zecovima kod Prijedora ubili i šestoricu braće Senada Tatarevića (1961.), Sejada (1963.), Nihada (1968.), Zilhada (1969.), Zijada (1972.) i Nishada (1974.) kao i njihovog oca Muharema (1939.). Pronađeni su u masovnoj grobnici Tomašica, i oni će naći vječni smiraj u nedjelju.

Tokom aprila je identificirano i šest članova porodice Hegić koji će biti ukopani u nedjelju.  Otac je ubijen u šezdesetoj godini i pet sinova starosti od 25 do 40 godina. To su: Asuf (Abdulah) Hegić (1967.), Velid (Abdulah) Hegić (1964.), Vehid (Abdulah) Hegić (1960.), Ragib (Abdulah) Hegić (1955.), Vejsil (Abdulah) Hegić (1953.), kao i njihov otac Abdulah (Emin) Hegić (1932.).

Za zločine u Prijedoru u Međunarodnom krivičnom sudu za ratne zločine počinjene na teritoriji bivše Jugoslavije (ICTY) i pred pravosuđem u BiH osuđeno je najmanje 30 Srba na zatvorske kazne u ukupnom trajanju više od 230 godina.

Prema podacima udruženja koja okupljaju preživjele žrtve zločina u prijedorskoj regiji i članove porodica žrtava, u ovom kraju je tokom akcija samoproglašene vlasti bosanskih Srba usmjerenih protiv nesrpskog stanovništva nestalo ili ubijeno 3.176 ljudi, dok ih je više od 31.000 prošlo kroz logore i na stotine drugih mjesta zatočenja. Najzloglasniji logori bili su Omarska, Keraterm i Trnopolje.  Oko 53.000 ljudi je protjerano sa ovog područja.

Nakon rata na području Prijedora otkriveno je na desetine masovnih grobnica, a najveća na mjestu nekadašnjeg rudnika Tomašica, otkrivena je tek prošle godine.

Iz masovne grobnice Tomašica je od 3. septembra do kraja decembra prošle godine ekshumirano 435 posmrtnih ostataka žrtava zločina u prijedorskoj regiji, a od toga je 275 kompletnih tijela.

Ekshumacije tijela iz Tomašice se nastavljaju, a  pretpostavlja se kako se radi o jednoj od najvećih masovnih grobnica pronađenih na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata, koja krije tijela više od hiljadu ubijenih.

Prilikom posjete predsjednika ICTY-a Theodora Merona masovnoj grobnici Tomašica, u novembru 2013. godine, predstavnici udruženja prijedorskih žrtava izrazili su nezadovoljstvo što zločini u Prijedoru u dosadašnjim presudama ICTY-a nisu označeni kao genocid.

U optužnicama Haškog tužilaštva protiv Radovana Karadžića i Ratka Mladića, ratnog predsjednika Republike Srpske i vrhovnog zapovjednika njenih oružanih snaga i ratnog komandanta Vojske RS,  nalazi se i optužba za genocid nad bosanskim Bošnjacima i Hrvatima u toku rata u BiH od 1992. do 1995.

Preživjele žrtve i porodice ubijenih i nestalih Prijedorčana svake godine 31. maj obilježavaju kao Dan bijelih traka u znak sjećanja na progone i zločine protiv nesrpskog stanovništva iz ove regije tokom proteklog rata.

Naime, samoproglašena vlast bosanskih Srba je u maju 1992. godine u Prijedoru izdala naredbu da nesrpsko stanovništvo obilježi svoje kuće, a da pri izlasku iz kuća nose bijele trake oko rukava. To je bio uvod u ubistva i deportacije desetina hiljada ljudi.

U znak sjećanja na zločine u Prijedoru predstavnici udruženja preživjelih i porodice žrtava svake godine 31. maja pozivaju građane BiH da oko ruke stave bijelu traku, u znak solidarnosti sa žrtvama kojima se ne dopušta obilježavanje mjesta stradanja.

U poslijeratnom periodu predstavnici prijedorskih vlasti nikad nisu uputili objašnjenje ili izvinjenje za stradanja nesrpskog stanovništva na području ove regije u sjeverozapadnoj Bosni.