Suđenje generalu Dudakoviću: Šta su rekla dva svjedoka o napadu Petog korpusa?

Na suđenju za zločine u više krajiških opština, svjedokinja Tužilaštva Bosne i Hercegovine ispričala je kako su 1996. u selu Previja kod Ribnika pronađeni posmrtni ostaci njenog oca, koji pola godine ranije nije želio napustiti to područje.

Jovanka Stojanović je kazala da je s drugima napustila Previju sredinom septembra 1995., kada su vidjeli da bježe stanovnici Vrbljana. Navela je da njen otac Obrad Đukić nije želio ići jer je imao dosta stoke, i jer je njen brat nedugo prije toga umro.

"Majka je išla s nama, a otac je ostao pošto smo mi imali dosta blaga", rekla je Stojanović.

Ona je kazala da se u martu 1996. vratila u selo i da ju je policija obavijestila o pronalaženju posmrtnih ostataka. Kazala je da je pronađena lobanja njenog oca, kao i garderoba u jarku pored jedne kuće.

"Kaput, šešir i štap – to je bilo od mog oca", navela je svjedokinja, dodajući da je bilo dosta zapaljenih kuća kad se vratila.

Odbrane su interesovali raniji iskazi svjedokinje u kojima je spominjala da je Hrvatska vojska granatirala određena područja i da im je rečeno da moraju ići zbog bezbjednosnih razloga. Stojanović se nije mogla sjetiti tih navoda, ali je rekla da joj nije poznato da je Hrvatska vojska bila u njenom selu.

Za zločine počinjene na području Bosanskog Petrovca, Ključa, Bosanske Krupe i Sanskog Mosta, uključujući ubistva više od 300 osoba, progone i uništenje vjerskih objekata sudi se bivšem komandantu i pripadnicima Petog korpusa Armije BiH – Atifu Dudakoviću, Sanelu Šabiću, Ibrahimu Šiljediću, Safetu Salihagiću, Adisu Zjakiću, Redžepu Zlojiću, Samiru Solakoviću, Fatmiru Muratoviću, Muharemu Aleševiću, Huseinu Balagiću, Edinu Domazetu, Ejubu Koženjiću, Ibrahimu Nadareviću i Saidu Mujiću.

Svjedok Branko Grabež izjavio je da je živio u Ribniku do 14. septembra 1995., kada je počeo napad Hrvatske vojske i Petog korpusa. On je rekao da je tada, zbog ranjavanja, bio u sanitetu i da su se povlačili prema Prijedoru.

Svjedok je naveo da su njegovi tetak i tetka – Branko i Jovanka Kovačević, koji su živjeli u selu Bravsko na području Petrovca – takođe htjeli da odu.

"To sam čuo od tetkovog komšije Drage. Rekao je da su ostali, da su spremali konjska kola da krenu i da su krenuli", naveo je Grabež.

Dodao je da su tetak i tetka pronađeni 2002. i da ih je identifikovao njegov stric, od koga je čuo da su stradali od metka.

"Pronađeni su u Klenovcu, bili su bačeni u propust (kanal)", rekao je Grabež, dodajući da su u Bravskom sve kuće bile spaljene.

Dudakovićevom braniocu Asimu Crnaliću je rekao da je 14. septembra bio jak artiljerijski napad Hrvatske vojske na području Ključa i misli da je zbog toga srpsko stanovništvo otišlo.

Na pitanja Nadarevićeve braniteljice Mirne Avdibegović, svjedok je rekao da ne zna da je u avgustu bila opšta mobilizacija i da je njegov tetak bio u radničkom bataljonu. Kazao je da je tetak bio civil kad ih je posjetio mjesec prije toga.

Odbrana, Tužilaštvo i Vijeće tražili su od svjedoka da pojasni navode iz istrage da je ofanziva počela jakim artiljerijskim napadom Hrvatske vojske iz Like i Drvara na Bosanski Petrovac i okolinu, a da je nakon toga uslijedila pješadija Petog korpusa.

Grabež je kazao da je bio u sanitetu i nema direktnih saznanja, ali je od drugih, koji su bili u gradu, čuo da je granatirano s položaja na kojima je bila Hrvatska vojska i da je stigla vojska iz Bihaća.

Suđenje se nastavlja 15. januara.