Suđenja za ratne zločine nisu privatni sporovi

Suđenja za ratne zločine nisu privatni sporovi da bi ih trebalo zaštiti od javnosti, već procesi na kojima treba da se utvrdi šta se i zašto dogodilo, te ko je za to odgovoran, izjavio je Mirko Klarin, direktor agencije SENSE, koja prati suđenja u Haškom tribunalu.

“Suđenja za ratne zločine nisu brakorazvodne parnice ili sporovi rodbine oko nasljedstva u kojima je potrebno zaštititi ‘privatnost’ stranaka, jer ‘stranke’ u slučaju ratnih zločina nisu samo optuženi i njihove žrtve, već svi mi – društvo, zajednica u celini”, istakao je Klarin u izjavi za Justice report - BIRN.

On je ovo rekao komentarišući odluku Suda BiH prema kojoj javnost više neće biti u prilici da u elektronskim medijima vidi i čuje svjedočenja sa suđenja, uključujući i ispovijesti žrtava.


Srebreničke majke slušaju svjedočenje Ratka Mladića (Arhiv)

“Svrha suđenja za ratne zločine nije samo da se kazne krivci, već i da se utvrdi šta se i zašto dogodilo i koji su pojedinci za to odgovorni, kako krivica za počinjene zločine ne bi ostala kolektivna: ‘srpska’, ‘hrvatska’ ili ‘bošnjačka’”, pojasnio je Klarin i dodao da to nije moguće bez što kompletnijeg uvida u ono sto se u sudnici događa, kaže ili pokaže.

“Optužnice i presude su samo polazne i završne tačke jednog dugog procesa u kojem je najbitnije i najinteresantnije ono što se događa između, na suđenju – iskazi svjedoka i žrtava, priznanja optuženih, svjedočenja tzv. insajdera, prezentacija forenzičkih i drugih dokaza – što sve zajedno omogućava medijima da rekonstruišu događaje u središtu sudskog postupka”, kazao je Klarin.

Sud BiH je u petak, 23. marta, saopštio da je donio Pravilnik o ostvarivanju pristupa informacijama pod kontrolom suda i saradnji sa zajednicom, po kojem mediji sa suđenja mogu dobiti samo deset početnih minuta snimka sa suđenja u audio ili video formi. Taj početni dio ročišta uglavnom zauzima predstavljanje stranaka, uvođenje svjedoka, polaganje zakletve i slična proceduralna pitanja.