Stanivuković ljut zbog spomenika bosanskom kralju Tvrtku I: "Političko Sarajevo prekraja historiju"

Bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić dobio je spomenik u glavnom gradu Bosne i Hercegovine i to preko puta zgrade Predsjedništva BiH.

Međutim, ovo se nije svidjelo predstavnicima vlasti u bosanskohercegovačkom entitetu RS, a jedan od njih je i gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković koji tvrdi da je 'Sarajevo načinilo nepravdu'.

Dalje Stanivuković tvrdi da je Sarajevo prisvojilo 'srednjovjekovnog srpskog vladara' te da 'prekraja historiju'.

Njegovu objavu prenosimo u cijelosti te podsjećamo Stanivukovića i njegove istomišljenike na historijske činjenice.

"Prisvajanjem srednjovjekovnog srpskog vladara Tvrtka I Kotromanića gradonačelnica Sarajeva i njeni saradnici čine grubo prekrajanje historije sa ciljem popunjavanja historijskih rupa svog naroda i prikupljanja dnevno-politčkih poena dirajući u samu srž kralja Tvrtka, njegove borbe i vladavine!

Tvrtko I Kotromanić je bio hrišćanski vladar, zvaničnom titulom kralj Srba Bosne, Primorja i Zapadnih strana krunisan po obredu Nemanjića u manastiru Mileševa nad moštima Svetog Save što je istorijska činjenica.

Nastavljajući praksu prekrajanja historije putem spomenika, političko Sarajevo svjesno izbacuje puni naziv titule kralja Tvrtka, te ne navodeći narod i ostale zemlje kojima je vladao svjesno zbunjuje javnost u cilju političke propagande.

Grad Banja Luka će još ove godine pokrenuti proces izgradnje spomenika banu Kulinu i kralju Tvrtku u cilju odbrane istine i zahvalnosti koju srpski narod gaji prema svojim vladarima srednjeg vijeka", napisao je isfrustrirani Stanivuković.

Ko je bio Tvrtko I Kotromanić

Stjepan Tvrtko I Kotromanić (oko 1338 – oko 10. marta 1391) bio je bosanski ban od 1353. do 1377, a zatim i prvi bosanski kralj do 1391. Tvrtko I se smatra jednim od najvećih srednjovjekovnih vladara Bosne, koji je za sobom ostavio zemlju veću, jaču, politički uticajniju i vojno sposobniju od one koju je naslijedio.

Njegovim političkim dostignućima doprinijela je feudalna anarhija u Srbiji i Hrvatskoj, dok Osmanlije još uvijek nisu ozbiljno ugrozile. Bosanska privreda je bila na vrhuncu, pojavila su se nova naselja i trgovački centri i poboljšao se životni standard njegovih podanika. U toku njegove vladavine Bosna je doživjela najveći politički, vojni, teritorijalni, i privredni uspon i razvitak feudalnog društva.

Tokom svoje vladavine Tvrtko I u velikoj mjeri je proširio teritorij bosanske države, tako da je Bosna obuhvatila i mnoge krajeve koji pripadaju današnjoj Republici Hrvatskoj (primjerice, gradove Split, Trogir i Šibenik, te otoke Brač, Hvar i Korčulu). U tom periodu ostvarena je politička stabilnost te značajan kulturni i duhovni napredak, što ga je učinilo najmoćnijim vladarom u historiji srednjovjekovne Bosne.

Bosnom je vladao od 1353. do 1377. godine sa titulom bana, a od 1377. do 1391. godine sa titulom kralja, kao okrunjeni vladar Bosanskog kraljevstva. U tom periodu, Bosansko kraljevstvo je na vrhuncu moći; jačaju ekonomija, trgovina, ugled kraljevstva raste, kralj je formirao bosansku mornaricu, proširio je svoju vlast na susjedne zemlje, bio je prisutan u politici Hrvatske, Srbije, Mađarske, Venecije, Napulja…

Višestoljetna historija bosanske države

Upravo na današnji dan, prije tačno 834 godine, 29. augusta 1189. godine, napisana je Povelja bosanskog bana Kulina na starobosanskom narodnom jeziku i bosanskim pismom bosančicom.

Povelja pokazuje da je Bosna već u 12. stoljeću imala uređenu državu i instituciju suverenog vladara. 

To je najstariji državni dokument kod svih južnoslavenskih naroda i država i i jedan od najznačajnijih dokumenata u historiji bosanskog srednjovjekovlja.

Povelja ne samo da je jedan od najznačajnijih i prvih zvaničnih dokumenata među zemljama ovog dijela Evrope i svijeta o trgovinskoj saradnji, o slobodi kretanja ljudi, ideja, roba, već se njen značaj ogleda i u tome što se tiče boravka u zemlji Bosni i sigurnosti koju garantuje Kulin ban.

Povelja Kulina bana napisana je 1189. godine i najstarija je bosanska isprava, pisana bosanskim književnim jezikom, ćiriličnim pismom bosančicom i latiničnim pismom na latinskom jeziku. To je dvojezični dokument, što znači da je namijenjen i onima koji ne razumiju bosanski jezik. Povelja je ne samo do sada najstariji pronađeni očuvani bosanski državni dokument, već i Povelja bosanskoga bana i najstariji državni dokument kod svih južnoslavenskih naroda i država. Potvrđuje državnost Bosne i Hercegovine u 12. stoljeću i prvi je bosanskohercegovački dokument upućen stranom vladaru.

Njen značaj ogleda se u dva područja: historiji bosanske državnosti i historiji bosanskog jezika. S prvog aspekta može se reći da je Kulinova povelja "rodni list" bosanske državnosti. Iz njenog sadržaja jasno se može uočiti činjenica da je Bosna već u 12. stoljeću imala uređenu državu i instituciju suverenog vladara, mada o tome postoje dokazi i iz 10. stoljeća.