SRF: 'BiH nije kao Švicarska, tamo su svi Švicarci'

Tri naroda, dva entiteta, tri predsjednika, jedna država. To je Bosna i Hercegovina po Dejtonskom sporazumu. Međunarodni sporazum unio je podjele u Ustav zemlje, ali i glave ljudi, objavljuje švicarska radio-televizija SRF u tekstu objavljenom povodom predaje aplikacije naše zemlje za članstvo u EU.

Nema mjesta poređenju sa Švicarskom u kojoj smo svi "Švicarci". U BiH roditelji moraju novorođenčad upisati kao Bošnjake, Srbe ili Hrvate, a postoji i kategorija "ostali" koja je prije svega predviđena za Rome i malu jevrejsku zajednicu.

Različite etničke zajednice ukopane su u svojim rovovima i 20 godina nakon rata, posebno u ruralnim područjima. U pojedinim dijelovima zemlje čak su odvojena djeca u zajedničkim školama u kojima uče različitu historiju.

"Djeca jedne nacionalnosti idu prijepodne na nastavu, druge nacionalnosti poslijepodne, sve kako bi se izbjeglo njihovo miješanje na školskom igralištu", objašnjava Walter Müller, bivši dopisnik SRF-a iz ovog regiona. U gradovima poput Mostara linija razdvajanja je još ekstremnija, naglašena rijekom Neretvom kao imaginarnom granicom između Bošnjaka i Hrvata.

Ipak, postoje i drugačija razmišljanja. Veliki dio urbanog stanovništva je protiv etničkih podjela, tamošnji mladi ljudi se sve više "miješaju". "Njima je važnija egzistencija od etničke pripadnosti. Ništa čudno uz podatak da stopa nezaposlenosti među mladima iznosi skoro 60 procenata", objašnjava Müller. 

No, realnost je da apsolutnu političku većinu imaju poklonici etničke segregacije. Razlog je jednostavan. 

"Etničke grupe su instrumenti u rukama političara koji pred izbore siju strah od drugih naroda i tako osiguravaju sebi glasove. Umjesto da se oslobode nesposobnih političara, Bošnjaci Srbi i Hrvati glasaju za kandidate iz svojih nacionalnih stranaka. Motiv nije samo strah od drugih nego i zapošljavanje. Za članove stranaka rezervirana su radna mjesta u državnoj službi", kaže Müller.

Ako se Bosna i Hercegovina stvarno želi pridružiti EU mora ograničiti etničke odredbe, ali i izvršiti reformu ekonomije i pravosuđa. Umjesto da ovisi o novcu međunarodnih fondova, država mora preuzeti odgovornost. To je cilj EU u Bosni i Hercegovini. U augustu prošle godine bh. političari obavezali su se na brzo provođenje reformi. Sada, šest mjeseci kasnije, čini se da su spremni, što pokazuje i službeni zahtjev za članstvom u EU.