'Srebrenice se niko ne sjeti osim 11. jula'

Udruženje Srebreničke majke, u okviru obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici, počelo je s aktivnostima posjeta žrtvama na području Srebrenice.

Iz ovog udruženja navode da je najvažnija aktivnost briga za žrtve genocida i majke koje su ostale bez svojih najmilijih. Članice Udruženja posjetile su majku Mejru Đogaz koja živi u Dugom Polju, a koja je izgubila tri sina: Zuhdiju, Muniba i Omera.

"Živim u Dugom Polju, gdje sam se vratila 2002. godine. Izgubila sam tri sina, muža, unuka, i mnogobrojnu familiju. Pretrpjela sam strahote i poniženja kako sam se vratila ovdje, imala sam problema s komšijama po povratku", kaže Mejra Đogaz.

Smatra da se niko ne brine o žrtvama genocida, iako su srebreničke majke "pretrpjele sve strahote što su se mogle pretrpjeti na kugli zemaljskoj".

"Nije njih briga za žrtve. Znam kako je meni i ostalim majkama, sve moramo same, drva nasjeći, razgrnuti put, sve sama", kaže ova srebrenička majka.

Sličnu sudbinu je doživjela iMunira Salihović kojoj su ubijena tri sina, Sabahudin, Fahrudin i Rešid. I nju su posjetile predstavnice Udruženja Srebreničke majke.

"Plačem evo 23 godine, ne prestajem. Niko ne dolazi, niti da pita kako smo. Dođu svi u julu, poslije nikog. Ali mora se živjeti, bez suđenog dana nema smrti", poručuje Salihović.

Članice Udruženja Srebreničke majke bile su u posjeti i majci Šuhri Malić, prvoj povratnici u Donje Potočare. U genocidu u Srebrenici izgubila je dva sina, Fuada i Suada.

"Da nije 11. jula ovdje niko ne bi došao, kao da je Srebrenica samo 11. Da nije Memorijalnog centra ne bi se ni znalo da je bila Srebrenica. Po našim liderima, Memorijalni centar bi mogao i da ne postoji. Teško je živjeti sam, ali živjeti se mora", kaže Malić.