Srebreničani sve više odlaze: Rasprodaju sve i napuštaju svoj grad

Talas iseljavanja povratnika Bošnjaka iz srebreničkih sela krenuo je nedavno. Oni koji odlaze kažu da u gradu nemaju budućnost. Lokalne vlasti nisu zabrinute.

Seoba dojučerašnjih povratnika u Srebrenicu krenula je posljednjih mjeseci i o tome se govori javno. Senahid Hasanović odbornik opštinske skupštine kaže: „Ljudi idu u Holandiju, idu u Francusku. Ja ostajem zgrožen kad čujem to da su naši ljudi iz Srebrenice primorani napustiti grad. Srebreničani rasprodaju sve i odlaze'', piše Dw.de.

Sve što stane u jednu torbu

"Dvanaest godina je od kako sam se među prvim vratio sa ženom i dvoje djece u Sjedače na Drini," kaže Amir Zilić i dodaje: "Obnovljena mi je kuća i dobio sam frezu, ali posla i bolje budućnosti nema ni za mene ni za sinove. Kada smo vidjeli da ovde nema života, ja sam rekao sinovima da spakuju sve što može stati u torbu i da idu preko bijela svijeta pa dokle stignu.“

Kako i od čega je dosad živio, pitamo Amira koji odgovara:„Kako živim? Ni sam ne znam, preživljavam nekako“. Amir kaže da posjeduje deset ovaca koje je jednu po jednu kupovao od prodaje gljiva i šljiva. Kaže da je to jedini način da zaradi nešto u Srebrenici.

Oba sina su mu upravo prije nekoliko dana otišla u Holandiju, kaže Amir. „Rekao sam im: Probajte u Holandiju, ako ne može tamo probajte na drugo mjestu. Samo se više ne vraćajte ovamo. Da imam pare da platim prijevoz i ja bih sutra otišao. I ne samo ja. Još najmanje dvije porodice iz našeg sela se upravo spremaju da odu,“ kaže Amir. Amira pitamo da li je neko od vlasti dolazio da razgovara sa mještanima o ovom problemu. „Mi ne interesujemo naše vlasti. Mi smo za njih građani petog reda“ odgovara razočarano Amir.

Bosne ipak nema nigdje

Načelnik opštine Srebrenica Ćamil Duraković nije zabrinut. Kaže da ljudi odlaze i dolaze slobodno bez prisile. Smatra da ovo nije problem jer neki ljudi odlaze iako su dobili brojne donacije i nisu zadovoljni. „Dakle bez obzira na to šta da im se dodijeli i obezbijedi, ja vjerujem da bi te porodice otišle. Nažalost ima nekih koji su otišli a koji su možda dobili najviše od svih. Mislim da je to individualna odluka i bojim se da će se vratiti brže nego što su otišli,“ kaže Duraković.

Oni koji ostaju su na neki način razočarani odlukom svojih komšija koje su odlučile otići. Oni kritično poručuju da u dolini Drine niko ko želi raditi ne može biti gladan. „Svako ima pravo da želi bolje,“ kaže međutim Hasib, jedan od onih koji su sreću već potražili na zapadu, ali se ipak vratili. Hasib je jedno vrijeme boravio u Švedskoj. Danas pak poručuje: „Bosne nema nigdje. Bolje je ovdje živjeti od 200-300 maraka mjesečno, nego od 2000 u inostranstvu.“