Srbijanski medij: Da li je Srbija 'kupila' glas protiv Rezolucije o Srebrenici za 500.000 dolara?

Donacija vlade Srbije Hondurasu radi obnavljanja bolnice nije sporna, ukoliko nije povezana sa glasanjem te države u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija o Rezoluciji o Srebrenici.

Ukoliko postoji povezanost, to predstavlja „neprimjeren“ potez koji se kosi sa suštinom diplomatije, smatraju sagovornici portala Danas.

"Od trenutka kada je vlast u Srbiji saznala da se sprema nacrt Rezolucije o genocidu u Srebrenici u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, od predsjednika Vučića smo mogli da čujemo kako će Srbija odmah krenuti u žestoku diplomatsku borbu.

U naredna dva mjeseca, glasanje o Rezoluciji bila je glavna tema u medijima, a uz najavu glasanja i odlaganja sjednica na kojoj je trebalo da se glasa, „borba“ je postala ključna riječ koju su vlasti koristile kada su govorile o predstojećem glasanju.

Nakon bezboj diplomatskih akcija i razgovora sa zvaničnicima i delegacijama zemalja širom svijeta, a uoči glasanja, Vučić je naglašavao da će Rezolucija zasigurno biti usvojena, ali da će sponzore Rezolucije i one koji je podržavaju „boleti glava“ od borbe koju će im Srbija prirediti", piše portal Danas.

Na kraju, 84 zemlje su glasale za Rezoluciju, 19 protiv, dok je 68 bilo uzdržano. To su vlasti u Srbiji predstavile kao veliku moralnu pobjedu, uprkos činjenici da je Rezolucija usvojena.

"Što se tiče načina „borbe“ Srbije protiv usvajanja Rezolucije, ili barem za smanjivanje broja država koje će glasati za nju, u javnosti smo mogli da vidimo samo da je diplomatski tim neprestano razgovarao sa predstavnicima drugih zemalja kako bi ih ubijedio da ne glasaju za Rezoluciju.

Sa druge strane, bilo je govora i o naporima iza zatvorenih vrata o kojima je predsjednik eksplicitno rekao da ne može da govori.

Tako je u gostovanju na TV Prva, dan nakon glasanja, Vučić rekao da je posebno zahvalan predsjedniku Ujedinjenih Arapskih Emirata, šeiku Muhamedu bin Zajedu, i da mu nikada neće „to“ zaboraviti, ali da ne može i ne smije da govori o svemu", prenosi portal Danas.

Koliko košta glas?

U subotu, predsjednik stranke Srbija Srce, Zdravko Ponoš podijelio je na društvenoj mreži X (nekadašnji Twitter) objavu sekretara za spoljne poslove i međunarodnu saradnju Hondurasa u kojoj se on zahvalio Srbiji na donaciji od 500.000 dolara za obnovu bolnice Roatan koja je pretrpjela štetu u nedavnom požaru.

„Zahvaljujemo se u ime Vlade predsjednika i naroda Hondurasa Vladi, narodu Srbije i Ambasadi Srbije u Meksiku za objavljivanje odluke o dodjeli humanitarne pomoći Vladi Hondurasa, u iznosu od 500.000 američkih dolara za podršku Ministarstvu zdravlja Hondurasa radi suočavanja sa hitnim slučajem, izazvanim požarom koji je opustošio bolnicu Roatan“, napisao je Enrike Reina na društvenoj mreži X.

Donacija vlade Srbije Hondurasu radi obnavljanja bolnice nije sporna, ukoliko nije povezana sa glasanjem te države u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija o Rezoluciji o Srebrenici. Ukoliko postoji povezanost, to predstavlja „neprimeren“ potez koji se kosi sa suštinom diplomatije, smatraju sagovornici portala Danas.

Od trenutka kada je vlast u Srbiji saznala da se sprema nacrt Rezolucije o genocidu u Srebrenici u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, od predsednika Vučića smo mogli da čujemo kako će Srbija odmah krenuti u žestoku diplomatsku borbu.

U naredna dva meseca, glasanje o Rezoluciji bila je glavna tema u medijima, a uz najavu glasanja i odlaganja sednica na kojoj je trebalo da se glasa, „borba“ je postala ključna reč koju su vlasti koristile kada su govorile o predstojećem glasanju.

Nakon bezboj diplomatskih akcija i razgovora sa zvaničnicima i delegacijama zemalja šitom sveta, a uoči glasanja, Vučić je naglašavao da će Rezolucija zasigurno biti usvojena, ali da će sponzore Rezolucije i one koji je podržavaju „boleti glava“ od borbe koju će im Srbija prirediti.

Na kraju, 84 zemlje su glasale za Rezoluciju, 19 protiv, dok je 68 bilo uzdržano. To su vlasti u Srbiji predstavile kao veliku moralnu pobedu, uprkos činjenici da je Rezolucija usvojena.

Što se tiče načina „borbe“ Srbije protiv usvajanja Rezolucije, ili barem za smanjivanje broja država koje će glasati za nju, u javnosti smo mogli da vidimo samo da je diplomatski tim neprestano razgovarao sa predstavnicima drugih zemalja kako bi ih ubedio da ne glasaju za Rezoluciju.

Sa druge strane, bilo je govora i o naporima iza zatvorenih vrata o kojima je predsednik eksplicitno rekao da ne može da govori.

Tako je u gostovanju na TV Prva, dan nakon glasanja, Vučić rekao da je posebno zahvalan predsedniku Ujedinjenih Arapskih Emirata, šeiku Muhamedu bin Zajedu, i da mu nikada neće „to“ zaboraviti, ali da ne može i ne sme da govori o svemu.

 
Koliko košta glas?
U subotu, predsjednik stranke Srbija Srce, Zdravko Ponoš podelio je na društvenoj mreži Iks objavu sekretara za spoljne poslove i međunarodnu saradnju Hondurasa u kojoj se on zahvalio Srbiji na donaciji od 500.000 dolara za obnovu bolnice Roatan koja je pretrpela štetu u nedavnom požaru.

„Zahvaljujemo se u ime Vlade predsednika i naroda Hondurasa Vladi, narodu Srbije i Ambasadi Srbije u Meksiku za objavljivanje odluke o dodeli humanitarne pomoći Vladi Hondurasa, u iznosu od 500.000 američkih dolara za podršku Ministarstvu zdravlja Hondurasa radi suočavanja sa hitnim slučajem, izazvanim požarom koji je opustošio bolnicu Roatan“, napisao je Enrike Reina na društvenoj mreži Iks.

Sponzori rezolucije se nisu proslavili. O motivima da i ne govorimo.
Ali šta ovaj režim slavi? Koliko nas košta Vučićevo brisanje nosa nacionalnom zastavom u NY? I to za potrebe lokalnih izbora.

Ministar spoljnih poslova Hondurasa zahvaljuje se Vladi Srbije na 500.000 $ za… pic.twitter.com/oumaFkjvmL

— Здравко Понош (@ZdravkoPonos) May 25, 2024

Ponoš je tvit prokomentarisao dovodeći donaciju Vlade Srbije u vezu sa uzdržanim glasom Hondurasa na sjednici GS UN.

“Ministar spoljnih poslova Hondurasa zahvaljuje se Vladi Srbije na 500.000 $ za obnovu bolnice Roatán?! Da li je 500.000 $ ipak prevelika cijena za uzdržan glas Hondurasa? Kada je Vlada odlučivala o ovoj i ovakvim „donacijama“, kao što je i ona nedavno za Ukrajinu? Zašto je to tajna za građane Srbije”, upitao je Ponoš.

"Bit će borba povjerljiva“

Nemanja Nenadić, Programski direktor nevladine organizacije Transparentnost Srbija smatra da je mnogo toga nepoznato u vezi sa ovih pola miliona dolara, ali da se za početak može pretpostaviti da je naša država tu sumu zaista uplatila, jer objava honduraškog zvaničnika djeluje autentično.

„Kada je riječ o modalitetu uplate humanitarne pomoći drugim državama to se, koliko je meni poznato, najčešće čini na osnovu odluka Vlade o korištenju sredstava budžetskih rezervi“, tvrdi Nenadić i dodaje da Vlada obično praktikuje da se pohvali time da je uplatila humanitarnu pomoć, ali da izgleda da ovog puta to nije bio slučaj.

„Da li je novac zaista uplaćen iz budžetskih rezervi i kada, nije informacija koju vlada redovno objavljuje“, objašnjava sagovornik portala Danas.

On ističe i da se ta vrsta odluke nikada ne objavljuje na sajtu Vlade, već samo u Službenom glasniku Republike Srbije, i to u dijelu koji je dostupan samo pretplatnicima, što je, smatra on, poptuno neprimjereno.

Uvidom u Službeni glasnik, može se primijetiti da takve odluke nije bilo u posljednjih mjesec dana.

Ipak, Nenadić objašnjava da je moguće i zaobići objavljivanje u Službenom glasniku ukoliko je u pitanju povjerljiv dokument.

„Pored toga, kao što je fiskalni savjet ukazao na primjeru izdvajanja iz budžetske rezerve u 2022. godini, u mnogim slučajevima rješenja o korištenju budžetskih rezervi nisu bila objavljena ni u Službenom glasniku jer su nosila oznaku stroge povjerljivosti, a osnov za označavanje takve povjerljivosti nije bio jasan“, zaključuje sagovornik portala Danas.

Osim netransparentnosti odluke o ovoj donaciji, ukoliko je donacija zaista povezana sa glasom Hondurasa u GS UN, postavlja se i pitanje diplomatskog osnova za takav potez.

Diklić: Kosi se sa suštinom diplomatije

Bivši ambasador, direktor novinske agencije Beta i predsjednik Evropskog pokreta u Srbiji, Radomir Diklić tvrdi da, ukoliko je donacija zaista povezana sa glasom Hondurasa, to nije uobičajeno u dobroj diplomatskoj praksi, iako je dobro da država može da pomogne drugu državu, posebno u zdravstvu.

„Mislim da je ovo jedan potpuno neprimjeren potez jer se jednostavno kosi sa suštinom diplomatije“, tvrdi Diklić i dodaje da je vrijedno ukoliko „možete nekog ubijediti argumentima“.

„Šta to znači? Da smo mi neka hipotetički bogata naftna država, onda bismo išli lijevo desno i plaćali sve živo“, smatra naš sagovornik.

Diklić ponavlja da je to „stvarno neprimjeren potez“ koji, ukoliko se ispostavi tačnim, pokazuje da je vjerovatno bilo još takvih poteza.

Na pitanje da li ta odluka može imati dodatnih diplomatskih posljedica, Diklić odgovara da ne može biti nekih specijalno velikih posljedica, ali da se time dodatno snižava ugled Srbije u svijetu.

„Tako postajemo neka zemlja koja je siromašna i ide lijevo, desno da traži pomoć, a onda plaća još siromašnijim državama od sebe“, objašnjava Diklić.

Za kraj Diklić slikovito objašnjava situaciju makedonskom izrekom – „ćorav slepcu oči daje“.