Smrt još jedne rijeke u BiH: "Kojoj god naciji i vjeri da pripadate, imate potrebu da pijete vodu"

Fotograf Jovica Kostić nedavno je obišao rijeku Jabušnicu, lijevu pritoku Sutjeske koja protiče kroz slikovite predjele istočne Hercegovine. Poznata po svojoj iznimno čistoj i hladnoj planinskoj vodi, ova rječica predstavlja prirodno stanište potočne pastrmke, brojnih salmonidnih vrsta te raznih endemskih biljnih i životinjskih populacija.

Uprkos njenom izuzetnom ekološkom značaju i činjenici da direktno pripada slivu Sutjeske, najvažnije rijeke unutar Nacionalnog parka "Sutjeska", Jabušnica se našla na udaru teške građevinske mašinerije, na što je upozorila i Fondacija "Atelje za društvene promjene - ACT".

Na ovoj planinskoj rijeci u toku je izgradnja male hidroelektrane (mHE) "Jabušnica S-J-2". Iza ovog projekta stoji investitor "Hidroenergy" d.o.o. Gacko, firma koja se nalazi u vlasništvu austrijske kompanije "GLA Holding". Radovi na terenu već su ostavili duboke ožiljke u prirodnom okruženju, pretvarajući nekada netaknuti krajolik u gradilište podređeno privatnom kapitalu.

Šokiran prizorom na terenu, Kostić je u svojoj javnoj objavi otvoreno usmjerio kritiku prema onima koji ovakve zahvate nazivaju održivim razvojem:

"Ovolike cijevi, ovoliko gvožđa, šljunka, betona, posječene šume da bi se napravio prilazni put, ne bi li se uništila ova mala planinska riječica Jabučnica iz koje se voda može piti. Je li to taj progres, je li to ta zelena energija?"

Pored ekološkog aspekta, autor objave se osvrnuo i na širi društveni kontekst u kojem se prirodni resursi na Balkanu olako prepuštaju privatnim interesima na štetu lokalnog stanovništva.

"Jedno je sigurno... Kojoj god naciji i vjeri da pripadate, imate potrebu da pijete vodu. A tu vodu vam u 99% slučajeva otima onaj 'vaš'. Žeđ za osvetom i dokazivanjem je, reklo bi se, na Balkanu, još uvijek jača od žeđi za normalnim i pristojnim životom", navodi Kostić.

Iz Fondacije "Atelje za društvene promjene - ACT" naglašavaju da ovaj slučaj ponovo otvara goruće pitanje: možemo li zaustaviti sustavnu okupaciju naših rijeka i šuma prije nego što najdragocjeniji planinski biseri trajno nestanu u betonu i cijevima?