Slučaj Konta: Zašto tužioci izbjegavaju ispitati odgovornost federalnog zastupnika za ratne zločine?

Julska sjednica Doma naroda Parlamenta Federacije bila je rutinska i monotona. Usvojen je tek prijedlog zaključka Komisije za jednakopravnost spolova i izvještaji o izvršenju budžeta za 2023. i 2024. godinu.

Među delegatima koji su tog dana dali glas za usvajanje ispred vladajuće koalicije bio je i Dragan Konta. Delegat je od 2022. godine Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) ispred Livanjskog kantona, a tog dana je u Parlament ušao samouvjereno i smireno, iako je imao dogovoren razgovor s novinarima Detektora o svojoj ulozi u zločinima u Livnu.

"Uopće nemam nikakvog opterećenja, niti se sekiram po pitanju bilo kakvog istraživanja ili istražnih radnji u odnosu prema meni", rekao je Konta.

Prema sopstvenim riječima, bio je jedan od komandira vodova i smjena Vojne policije HVO-a koji su bili smješteni u školi "Ivan Goran Kovačić".

Ova škola, prema presudi Suda BiH, imala je sva obilježja logora u kojem su civili srpske nacionalnosti "svakodnevno podvrgavani različitim oblicima psihičkog i fizičkog zlostavljanja, boraveći u krajnje nehumanim i nehigijenskim uslovima, odakle su odvođeni i na radnu obavezu, dok su neki odvođeni i nisu se vratili živi".

Za zločine u ovoj školi prije osam godina sudilo se Zdenku Andabaku, ali je on oslobođen krivice. U presudi je Vijeće navelo da je jasno iz dokaza da Andabak u augustu 1992. godine nije bio zapovjednik Vojne policije HVO-a, nego su pruženi dokazi o tome da je tu poziciju držao Dragan Konta.

Tužioci su ga na suđenju Andabaku pozvali kao svjedoka.

"Za istaći je kako svjedok Dragan Konta nije uopšte pitan na okolnosti svoje funkcije kad jasno iz materijalnih dokaza proizilazi da je svjedok Konta od 1. jula 1992. godine bio zapovjednik satnije Vojne policije, a što se optuženom Andabaku stavljalo na teret", rekao je predsjedavajući Sudskog vijeća sudija Zoran Božić prilikom izricanja presude 2017. godine.

Iz Državnog tužilaštva su za Detektor potvrdili da Konta "ne prolazi kroz evidencije" prijavljenih, osumnjičenih ili optuženih osoba u upisniku odjela Tužilaštva koji se bavi ratnim zločinima, ali nisu odgovorili na zahtjev za razgovor o tome kako Konta, uprkos ukazivanjima Vijeća, nije ispitan na okolnosti svoje funkcije tokom suđenja, ali i da nikada nije vođena istraga protiv njega.

Dok je uobičajeno da sudska vijeća donesu drugačije zaključke u presudama nego što optužnica navodi, ipak je neuobičajeno da kroz presudu ukaže na propuste Tužilaštva, smatra penzionisana sutkinja Državnog suda Azra Miletić.

"Nije uobičajeno da sudsko vijeće tako eksplicitno kaže, niti na glavnom pretresu niti u svojoj presudi – u suštini da podučava ili da stavlja primjedbu Tužilaštvu da je, takoreći, optužilo pogrešnu osobu ili, tačnije rečeno, da nije optužilo pravu osobu, iako neki dokazi ukazuju na to da je osoba koja bi trebala biti optužena u takvoj situaciji neko ko se pojavljivao kao svjedok", kazala je.

Trenutno se pred Sudom BiH vodi jedan postupak za zločine u Livnu počinjene nad srpskim civilima u ovoj istoj školi. U tom postupku, kao i prije skoro deceniju, Konta se pojavljuje isključivo kao svjedok.

Svjedoci zlostavljanja i ubistava

U oslobađajućoj presudi Zdenku Andabaku kojom su Muamir Jašarević i Sead Velagić osuđeni na ukupno dvije i po godine zatvora, utvrđeno je da su se hapšenja civila srpske nacionalnosti s područja Livna desila početkom augusta 1992. godine, a da su privođeni i žene i starci koji su smješteni u školu "Ivan Goran Kovačić".

Civili srpske nacionalnosti su, kako se navodi, bili smješteni u fiskulturnu salu, odakle su odvođeni na ispitivanje u druge prostorije. Prilikom saslušavanja njih su, prema Vijeću, zlostavljali pripadnici Vojne policije.

Dragan Konta kaže da sve osobe koje su privođene, s obzirom na to da su bile privođene iz kuća ili s ulica, jesu bile u civilu, ali da su organi sigurnosti došli do spiskova da su osobe srpske nacionalnosti zadužile naoružanje i bile vojno raspoređene.

"Oni su bili, po meni i po svim razmišljanjima tad, ako gledamo vojnu hijerarhiju, vojne osobe obučene u civile", pojašnjava Konta.

On navodi da je u školi viđao zatvorene osobe koje su bile smještene u prostorijama sportske dvorane. Dodaje da su izlazili svaki dan i u toalet i na ručak. Njihova maltretiranja, kaže, nikada nije vidio.

"Ovdje mogu reći, i stojim iza toga, da sam siguran da niti jedan Srbin nije izjavom svojom dao bilo kakva opterećenja na mene jer nikoga nisam ispitivao, nikoga nisam maltretirao i nisam prisustvovao bilo kakvim ispitivanjima ili mučenju", kaže on.

Ali svjedoci koji su govorili pod zakletvom na Sudu spominjali su Kontu. Jedan od njih je bio i Dejan Laganin, koji je svoj iskaz kao svjedok Tužilaštva dao putem videolinka.

"Stavljali su nas na struju, tukli su nas nogama, tukli su nas šakama i maltretirali, psovali četničku majku, nema šta nisu radili. Držali nas gladne i žedne i svakakve", kazao je.

Laganin je rekao da je više puta bio saslušavan i maltretiran, a na upit tužioca od koga, on je kazao – "od strane Vojne policije, od strane Jašarevića i Andabaka i Konte".

"Bajilo Milan – njega su likvidirali s onom grupom iz Hrvatske, i on je likvidiran. I on mi je pričao da je, kada je saslušavan, da ga je Konta saslušavao i da ga je nagonio da prizna, i ovaj ga Bajilo polio čašom vode. I onda je on njemu zaprijetio da će to platiti glavom, i platio je glavom", rekao je Laganin.

Prema presudi Suda BiH izrečenoj prije osam godina, Milun Bajilo ubijen je s 12 drugih osoba u grupi nazvanoj "Ćelavci". Jedan od ljudi koji su ubijeni u toj grupi bio je Dragomir Bursać. Za njegovim ostacima su sestre Dobrinka Šaponja i Neđeljka Akik tragale duže od 30 godina. Ranije ove godine preliminarno je identifikovan nakon što je njegovo tijelo ekshumirano iz jame u Zastinju kod Livna.

Dobrinka kaže da je Dragomir bio građevinski radnik koji je poslom otišao u Rijeku 1991. godine. Tada ga je i posljednji put vidjela. Sve ove godine gajila je nadu da će ga pronaći.

"Kad je god na televiziji bila emisija o ekshumaciji, stalno su me nekakvi žmarci poduzimali i nekakav strah, 'možda je tu, pa možda je tu'. Ipak je malo u srcu bio jedan tračak nade, 'hajde, možda je živ'", kaže ona.

Njena starija sestra Neđeljka nije gajila istu nadu.

"Sestra Dobrinka, ona je meni uvijek pričala: 'Drago je živ, Drago će doći.' Ja nisam imala nadu. Ja njoj kažem, 'nakon 25 ili 30 godina, već je počela komunikacija, valjda bi se javio nekome'", rekla je Neđeljka.

Dok razgovaramo s njima u Krupi na Uni, one se uporno pitaju kako je njihov brat, koji je bio na radu u Rijeci, završio u jami kod Livna.

Odgovor na njihovo pitanje djelomično je dala presuda u kojoj se spominje Dragan Konta. Vijeće je utvrdilo da su u prostoriji škole "Ivan Goran Kovačić" boravili Milun Bajilo i 12 lica zvanih "Ćelavci", koji su prije popisa zatočenika od pripadnika Međunarodnog Crvenog krsta odvedeni iz prostorija škole i nisu nikad vraćeni.

"Vijeće je iz dokaza utvrdilo da je kod ovih lica nastupila smrtna posljedica, obzirom da su naknadno pronađeni posmrtni ostaci istih prilikom ekshumacije jame u Zastinju, opština Livno", stoji u presudi, gdje je navedeno da su "Ćelavci" bili zatočeni u posebnoj ćeliji, a dovedeni su iz Hrvatske.

Aleksandar Radeta, nekadašnji član Komisije za traženje nestalih osoba Republike Srpske i Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine, bio je prisutan prilikom ekshumacije u Zastinju 1999. godine, kada su ekshumirani posmrtni ostaci “Ćelavaca” i Bajila.

"Jama je otprilike 18,5 metara dubine, i kad je ekipa sišla dole, na dnu jame pronašli su i kosti i tijela i otpad i gume, i svašta je tu bilo nabacano… Kad smo izvadili prvih par tijela i lobanja, na jednoj lobanji se vidio prostrelni metak u tjeme, gdje se vidi da je izvršena likvidacija", pojašnjava on.

O grupi "Ćelavaca" koji su ubijeni, Konta kaže da zna dosta toga, ali tvrdi da s Bajilom ne zna da je ikad porazgovarao, "jer sam smatrao da je Bajilo tu na jedan način bio i, hajmo reći, neozbiljan i neodgovoran".

“Po pitanju nestanka ‘Ćelavaca’, ja sam jasno rekao u svojim izjavama da u to vrijeme niti ja niti gospodin Ibrahimović nismo bili u Livnu. I ono što je bilo nama spoznaja, što je nama rečeno po povratku iz Zagreba jeste da su otišli u razmjenu, i to je sve što ja mogu po tom pitanju reći. Sve drugo je neistina i sve drugo, znači, nema uporišta da se bilo što može staviti meni na teret”, govori Konta.

Ostatak teksta pročitajte na linku OVDJE.