Sjećanje na ubijene na Markalama: Zaboraviš li žrtvu koja je nevino stradala, zaboravio si humanost

U povodu obilježavanja 5. februara, Dana sjećanja na sve ubijene i ranjene građane Sarajeva u agresiji u periodu 1992-1995. godina, i 29. godišnjice stradanja građana Sarajeva na pijaci Markale, danas je u Narodnom pozorištu u glavnom gradu Bosne i Hercegovine održana zajednička komemorativna sjednica Skupštine Kantona Sarajevo (KS), Gradskog vijeća Sarajeva i općinskih vijeća na području KS.

Sjednica je otvorena učenjem Fatihe i minutom šutnje čime je odata počast hiljadama ubijenih Sarajlija.

Dragan Stevanović, zamjenik predsjedavajućeg Gradskog vijeća Sarajeva, poručio je prije komemoracije da se žrtve nikada ne smiju zaboraviti.

"Zaboraviš li samo jednu žrtvu koja je nevino stradala, zaboravio si humanost i čovječnost. Držim se toga. Danas smo tu da odamo počast svim ljudima koji se bore protiv zla zvanog mržnja, fašizam, ksenofobija i sve ostalo. Svi ovi nevini ljudi su poginuli samo zato što su željeli u miru živjeti normalan, običan ljudski život", rekao je Stevanović.

Poručio je da se Bosna i Hercegovina u posljednje tri decenije nalazi u burnom periodu gdje su "oni koji bi trebali biti poraženi u fašističkom ludilu koje se desilo u BiH na određen način faktor koji kroji sudbinu BiH".

"Tek kad njih maknemo s političke scene, sve naše različitosti možemo staviti na sto i o njima ozbiljno razgovarati", poručio je Stevanović.

U nedjelju, 5. februara, navršava se 29 godina od stravičnog masakra na pijaci Markale u kojem je ubijeno 68 nevinih građana, a 142 ranjeno. Stradali su od minobacačkog projektila ispaljenog s agresorskih položaja.

Pijaca i zatvorena tržnica Markale u starom dijelu Sarajeva, granatirane su u dva navrata tokom opsade grada. Nakon februara 1994. godine, u masakru na samom kraju rata, 28. augusta 1995. godine, kod Gradske tržnice Markale poginula su 43, a rajena 84 civila.

"Pijaca Markale je bila simbol opstanka u opkoljenom gradu. Tu su građani dolazili da bi kupili nešto kako bi preživjeli još jedan dan u opkoljenom gradu bez struje, vode, plina, hrane... Dolazili su kako bi vidjeli nekog komšiju, rođaka, da bi se informisali o svojim sugrađanima, familiji. Dolazili su da bi ono što imaju zamijenili za ono što nemaju, a treba im. Dolazili su oni koji su imali sreće da imaju neku marku koju su dobili iz inostranstva, da kupe nešto od hrane kako bi preživjeli u gradu koji je bio u opsadi 1.425 dana", istakla je Senida Karović, predsjednica Unije civilnih žrtava rata.

Kako je kazala, današnji dan posebno "boli" jer pravda nije zadovoljena i žrtve nisu dobile moralnu satisfakciju.

"Nažalost, imamo samo četiri presude po komandnoj odgovornosti Haškog tribunala. Nemamo pojedinačnih ni optužnica, ni procesuiranih, a ni presuda. Pa, evo, pitamo tužilaštvo zbog čega je to tako. Žrtve svjedoče, daju iskaze. Na desetine žrtava je dalo iskaze po pitanju snajperista sa špicaste stijene, sa Jevrejskog groblja, iz Nedžarića. Zašto to neko drži u ladici, zašto to neko ne procesuira. Žrtve umiru. Da bi živjeli dalje, išli dalje, pravda mora biti zadovoljena. Žrtve moraju dobiti moralnu satisfakciju", naglasila je Karović.

Dodala je da je njihova moralna obaveza njegovati kulturu sjećanja, prenositi na pokoljenja ono što se dešavalo u periodu opsade Sarajeva i tragati za pravdom ma koliko u ovom trenutku djelovala daleko.

Skupština KS 2007. godine donijela je odluku da se 5. februar proglasi Danom sjećanja na sve stradale građane tokom perioda 1992-1995.

Opsada Sarajeva počela je 5. aprila 1992. godine, okončana je 29. februara 1996. godine. Trajala je 1.425 dana. Za to vrijeme, oko 350 hiljada stanovnika bilo je izloženo svakodnevnoj vatri pripadnika nekadašnje JNA i paravojnih formacija, a kasnije pripadnika tadašnje Vojske Republike Srpske, iz skoro svih vrsta naoružanja, sa položaja smještenih na okolnim brdima. Nisu uspjeli sići i zauzeti grad samo zahvaljujući ogromnoj volji, želji i naporima branilaca, mahom građana koji su se odazvali pozivu za odbranu, te u početku skoro goloruki, u patikama i farmericama, s minimalno naoružanja, stali na branike grada.

Tokom opsade poginuo je 11.541 građanin Sarajeva, među njima 1.601 dijete, a više od 50.000 civila je bilo lakše ili teže ranjeno. Procjenjuje se da je oko 500.000 projektila ispaljeno na grad za vrijeme opsade, dok je zabilježeno da je dana 22. jula 1993. godine na grad ispaljeno rekordnih 3.777 projektila. Na grad je dnevno u prosjeku ispaljivano 329 granata.

Radovan Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske, pred Mehanizmom za međunarodne krivične sudove (MMKS) pravosnažno je u martu 2019. godine osuđen na doživotnu kaznu zatvora, između ostalog, i za terorisanje i granatiranje građana Sarajeva, što je također jedna od tačaka za koje je na doživotni zatvor u junu prošle godine osuđen i Ratko Mladić, komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS).

Za ubistva 68 građana Sarajeva i ranjavanje 142 njih osuđen je i komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa Stanislav Galić. Dragomira Miloševića je Haški tribunal 2009. osudio na 29 godina zatvora zbog terora nad civilima u Sarajevu.