Sjećanje na tragediju u Vitezu: 31 godina od stradanja nevine djece

Polaganjem vijenaca i svetom misom zadušnicom koju je predvodio mons. Tomo Vukšić, nadbiskup metropolit vrhbosanski, Vitežani su u ponedjeljak, 10. juna, odali počast za osmero hrvatske djece koje je na današnji dan prije 31. godinu na igralištu u naselju Podgradina ubila granata ispaljena s položaja Armije RBiH iz Staroga Viteza.

Vijence su prvi položili maratonci koji su trčali za majke, a koji su krenuli iz Novog Travnika, u sklopu Memorijalne utrke "Svim majkama Lašvanske doline koje su izgubile svoje voljene".

Milko Garić, otac ubijenih Sanje i Milana Garića, kazao je kako vrijeme nije smanjilo bol.

"Još uvijek isto boli, pitaju me bi li volio znati ko je to napravio, ma ne bih. Imaju zakon i država, a kao i da nema", rekao je Garić.

Njegov sin Ivan Garić, predsjednik je udruge Osmica.

"Žalosno je da smo se mi kao obitelji morali organizirati u udrugu da bismo inicirali odnosno očuvali od zaborava ovo mjesto tragedije koje je nama sveto mjesto. Mi smo smatrali da su to trebale uraditi druge udruge davno, a da ne govorim politika. Za mene je porazna činjenica da se o ovom mjestu vrlo malo znalo i pričalo, a da ne kažem da je već 31. obljetnica", rekao je Garić.

Magdalena Ološić došla je iz Republike Hrvatske podržati utrku.

"Trčali smo 26 kilometara, imali smo okrjepne stanice i stajališta kod desetak spomenika koje smo obilazili. Nikome nije bilo teš

ko", kazala je Ološić.

Marina Pendeš, zastupnica u Domu Narodu Parlamentarne skupštine BiH, još jednom je pozvala Tužiteljstvo da procesuira odgovorne.

"U zadnjih 31. godinu isti su osjećaji, ali ja vjerujem da je krajnje vrijeme i da će Tužiteljstvo BiH napokon nešto poduzeti. Mi od početka inzistiramo da se sprovede strategija koju smo usvojili kad je u pitanju procesuiranje ratnih zločina i najžalosnije s aspekta Hrvata je da se zločine počinjene nad Hrvatima, naročito u središnjoj Bosni, ne procesuira", istaknula je Pendeš.

Podsjetimo, projektil je ispaljen u poslijepodnevnim satima iako je bilo proglašeno primirje između Armije RBiH i HVO-a. Za ovaj zločin do danas niko nije odgovarao.

Živote su izgubili: Boris Antičević (1983.), Dražen Čečura (1978.), Sanja Garić, (1975.), njezin brat Milan Garić (1981.), Velimir Grebenar (1981.), njegova sestra Augustina Grebenar (1984.), Sanja Križanović (1978.) i Dragan Ramljak (1978.).