Safet Oručević se oprostio od generala: "Arif Pašalić je volio Mostar, ove ljude i ovu zemlju"

Na današnji dan prije 28 godina, u saobraćajnoj nesreći koja se dogodila u Drežnici kod Mostara, poginuo je general Armije RBiH i Vojske Federacije BiH, ratni komandant 4. korpusa Armije RBiH, Arif Pašalić.

Bosanski Hercegovac, kako je sebe volio zvati, rođen je 31. augusta 1943. u mjestu Janjići kod Zenice.

Bio je bivši aktivni oficir Jugoslovenske narodne armije (JNA). Završio je Vojnu podoficirsku školu, a zatim Vojnu akademiju u Zadru. Poslije kratkog službovanja u Zagrebu postavljen je na dužnost komandira u 200. divizionu u Bihaću, gdje je napredovao do čina majora i funkcije operativno-nastavnog oficira 200. zrakoplovne baze u Bihaću.

Povodom godišnjice smrti brigadnog generala Arifa Pašalića, prvog komandanta 4. korpusa Armije RBiH, evociraju se uspomene na njegovu ključnu ulogu u odbrani Mostar i Hercegovine.

Njegova borba, odlučnost i vizija zajedničkog života ostavili su dubok trag, a mnogi ga i danas smatraju jednim od simbola otpora i antifašističkog opredjeljenja u najtežim ratnim godinama.

Tom prilikom oglasio se i Safet Oručević, bivši gradonačelnik Mostara, podsjetivši na emotivan govor kojim se prije 28 godina oprostio od svog komandanta i saborca.

Poruku na društvenoj mreži X prenosimo u cjelosti:

"MIRNO POČIVAJ GENERALE NA MOSTARSKIM ŠEHITLUCIMA ...
Obilježava se godišnjica tragične smrti brigadnog generala Arifa Pašalića, prvog komandanta 4. korpusa ARBiH. Prije 28 godina, kao gradonačelnik Mostara, u ime građana našeg grada oprostio sam se od Arifa, mog komandanta i bliskog saborca. Pročitajte moj govor sa ispraćaja ispred mostarskih šehitluka."

"Mnoge poruke iz tog govora i danas su aktuelne i jasno pokazuju koliku je Arif imao ulogu u odbrani Mostara i Hercegovine. "I mam tešku i časnu dužnost da se u ime Mostara i svih građana Hercegovine posljednji oprostim od našeg komandanta. Teško je u ovom trenutku odabrati riječi, sve je već rečeno u ovih nekoliko tužnih dana. Znamo svi koliko je Arif Pašalić volio ovaj grad, ove ljude i ovu zemlju. Bio je ponosan na Mostar i sve ljude Hercegovine koji su u ovom gradu našli utočište, jer smo svi ovdje bili borci, dijelili sve patnje i zebnje, svu tugu i sreću zajedno.
Bio je ponosan što smo ostali dosljedni principima, nepodijeljeni i nepokolebljivi u tom cilju.
Borio se i branio, predstavljao i štitio ono što se zove Bosna i Hercegovina, i Bosanac i Hercegovac, zajedno i neodvojivo. Za tu ideju u ovom gradu ponudio je i svoj život, i svoju familiju koja je sa njim prolazila sva iskušenja boreći se za njegove hrabre i ponosne stavove podržavajući njegovu viziju koja je bila sastavni dio njegovog životnog opredjeljenja, njegovog poziva i njegovog odgoja.
Najteži trenuci Mostara bili su i najteži trenuci njegovog života. I ovaj grad je mjesto koje mu je bilo određeno i za život i za vječni počinak."

"Ali, danas je sa njim i njegova Zenica, njegovi voljeni Janjići i sva mnogobrojna familija Mostaraca, Bosanaca i Hercegovaca koja ga nosi u srcu. Iza njega ostaje najvažnije djelo – sloboda.
Kad je mnogima ponestalo daha, hrabrosti, odlučnosti, kad je nestajalo bilo kakve podrške, kad smo ostajali sami, često napušteni, okruženi, kad su i politika i međunarodna zajednica bili dezorijentisani u bezizlaznoj situaciji i pomahnitalom okruženju, dosljedno je branio ideje i sve ciljeve zajedničkog življenja i bio jedan od ključnih, a nerijetko i jedini oslonac u odbrani BiH od velikosrpskog i velikohrvatskog fašizma na ovim prostorima. Historija će sa poželjne distance staviti sve stvari, sve događaje i sve ljude na svoje mjesto. Ali, jedno je sigurno: Arif Pašalić jedan je od simbola na čelu borbe i antifašističkog određenja Bošnjaka i ostalih patriota u ovom gradu i u ovom ratu. Na ovom istom mjestu, bezbroj puta opraštali smo se od naših prijatelja i saboraca, naših najdražih."

"Šehitluci su dio duše Mostara. U njima se oslikava i naša borba i prkos i ponos i snaga i nada da istrajemo. Njen neodvojivi dio od danas je i naš komandant Arif Pašalić.
Često ljut što nas mnogi danas ne razumiju, i posljednji dan njegovog života smo dugo razgovarali. Rekao nam je: Čuvajte da neprijatelji BiH ne završe u miru što nisu mogli završiti u ratu.
I danas ti tvoji borci, Arife, jednoglasno poručuju: Mirno počivaj generale, kraj našeg Hujke, Hume, Zije, Švabe, Šefika Sulejmanovića i svih onih zbog kojih smo dužni istrajati u ovoj časnoj borbi.
Neka ti je rahmet veliki!”