Ratni zločinac Bruno Stojić priznao UZP: "Osuđen sam ispravno, imao sam važnu ulogu u zločinima"

Bruno Stojić, kojega je Haški sud osudio na 20 godina zatvora zbog zločina nad Bošnjacima u ratu 1990-tih, pušten je na prijevremenu slobodu.

Let za Hrvatsku iz Austrije zakomplicirao se zbog procesa na kojima je insistirala austrijska policija.

No, zaustavila ga je austrijska policija uz obrazloženje da odlazak nije bio najavljen 24 sata ranije. Zbog toga je Stojić morao napustiti avion i čekati sljedeći let. 

Krajem decembra 2022. godine, uz molbu za prijevremeno puštanje na slobodu, Stojić je uputio pismo Međunarodnom mehanizmu za krivične sudove u kojem je priznao učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu, opsadu Mostara i druge zločine.

Kako je tada naveo, svojim pismom je iskazao najisreknije prihvatanje odgovornosti za zločine koji se navode u presudi i za koje je osuđen.

"Želim na početku ovakav stav učiniti potpuno jasnim i smislu da ne samo da sam osuđen za te zločine, već da se želim ispričati svim žrtvama i njihovim obiteljima za ono što sam uradio i izraziti moje najiskrenije žaljenje za užasne kriminalne radnje koje sam počinio. Da bi se izbjeglo bilo kakva dvojba, ja sam potpuno pravično osuđen za takve zločine jer se moja presuda temelji na mojim radnjama i na onome što sam ja učinio. Možda mi je trebalo neko vrijeme da to u potpunosti prihvatim, ali sada to zasigurno prihvaćam upravo na takav način", pisao je Stojić tada.

Naglasio je da ne može biti dvojbe, niti negiranja da su zočini teški, te da njih ne postoji opravdanje.

"Želim, također pokazati sa se moje javno i istinsko kajanje zbog toga što sam učinio i čega sam bio dio, odnosi na ubistvo i civila i pripadnika Armije RBiH, silovanja, zatočenje i sistemsko i prinudno protjerivanje Bošnjaka/Muslimana uključujući djecu, žene i starije, uništavanje njihove imovine, sistemsko i prinudno protjerivanje", objasnio je.

Tada je naveo da se to odnosi i na opsadu Mostara i patnje koje je opsada prouzročila stanovnicima grada, uključujući granatiranja, snajpersku vatru, oskudicu hrane i vode, te ometanje dostavljanja humanitarne pomoći.

Iskazao je žaljenje zbog zločina počinjenih u logorima u Ljubuškom, Heliodromu, Gabeli i Dretelju.

"Potpuno sam svjestan da sam bio jedan od najvažnijih članova UZP-a, budući da sam imao kontrolu nad HVO-om i vojnom policijom i bio spona između HVO-a i Vlade HZHB. Neupitino je stoga da sam imao jednu od važnih uloga u počinjenju zločina s obzirom na funkcije i ovlaštenja koja sam imao za vrijeme rata", istakao je u pismu Međunarodnom sudu.

"Nažalost i sam dugo nisam želio da to prihvatim i poricao sam da se tako nešto uopće dogodilo. Sada nakon suđenja i žalbenog postupka u mogućnosti sam sagledati sve one užasne stvari koje sam učinio i priznam kakvu strašnu pogrešku sam napravio slijepo slijedeći takvu politiku odbijajući da prihvatim ili uopće razmišljam o neoprostivim posljedicama za sve žrtve zločina", emotivno je kazao tada, te dodao da mu koncept UZP-a tada možda i nije bio jasan u pravnom smislu.

U zaključku, naveo je da su krivnja i žal dio njegovog svakodnevnog života.

Podsjećamo, Stojiću, koji je u pritvoru bio od 2004., UN-ov sud je dvaput odbio puštanje na slobodu nakon odslužene dvije trećine kazne. Posljednji zahtjev uputio je u januaru.

Bio je dio tzv. hercegovačke šestorke koja je 2013. osuđena na 111 godina zatvora zbog etničkog čišćenja Bošnjaka i pokušaja pripajanja dijela BiH Hrvatskoj. U optužnici su kao sudionici udruženog zločinačkog poduhvata bili navedeni tadašnji hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, ministar odbrane Gojko Šušak i načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske Janko Bobetko.

Od šestorice bivših visokih političkih i vojnih čelnika bosanskohercegovačkih Hrvata u zatvoru je još Jadranko Prlić koji izdržava kaznu od 25 godina.