Pronalaženje i identifikacija nestalih osoba: Temeljni uvjet za ostvarivanje pravde

Na okruglom stolu, koji je Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP) organizirala danas u Tuzli diskutiralo se o detaljnim informacijama prezentiranim u ICMP-ovom izvještaju iz decembra prešle godine Pregled stanja u BiH – te o različitim strategijama koje su tokom posljednjih 20 godina omogućile pronalaženje i identifikaciju 70 posto nestalih u BiH. Izvještaj uključuje i preporuke koraka koji će osigurati održivost aktivnosti na pronalaženju svih nestalih osoba.  

Piše: Alma Džaferović

Ključni element ovog pothvata uključuje prihvatanje činjenice da privođenje zločinaca pred lice pravde i traganje za njihovim žrtvama ne utječe samo porodice nestalih - nego na sve nas. Ako zločinci ostanu na slobodi, građani se ne mogu osloniti na zaštitu koja je garantirana zakonom.

S praktične strane postoji problem da svojim ostankom na slobodi nisu obavezni dati sve informacije koje imaju o sudbini nestalih za kojima se još uvijek traga.

Nedavna anketa pokazala je da velika većina Bosanaca i Hercegovaca (više od 80 posto) smatra da pronalaženje i identifikacija nestalih osoba doprinosi poratnom oporavku, a, dugoročno, i pomirenju. To je u suprotnosti s tvrdnjama onih koji smatraju da ispitivanjem prošlosti – postavljanjem teških pitanja i istraživanjem mjesta na kojima su potencijalno počinjeni zločini – na neki način otežavamo društvu da napreduje. To nije tačno.

Moramo uraditi sve što je u našoj moći (i to što je prije moguće, jer se približavamo kraju druge decenije od okončanja rata) da utvrdimo činjenice o ratnim događajima i utvrdimo ko su počinioci zločina. To je ključ za dalji napredak. Bosna i Hercegovina nije zemlja ratnih zločinaca -  BiH je zemlja u kojoj je određeni broj njenih građana počinio zločine – upravo njih se mora privesti pred lice pravde. Tek nakon toga, mi, ostali građani možemo nastaviti sa svojim životom.

Rezultati ankete pokazuju da napredak ovisi o vladavini zakona. Ubistva, prisilni nestanci, silovanja, krađe, zastrašivanja, uništavanje imovine – ne možemo se pretvarati da se ti zločini nikad nisu dogodili.

Bosna i Hercegovina se ne može u potpunosti oporaviti od košmara iz 1990-ih ako zanemarimo pravdu.

Činjenica je da pravda neće biti zadovoljena sve dok postoji barem jedna porodica koja živi u bolu neizvjesnosti zbog nepoznate sudbine nestalog bližnjeg.

Put ka održavanju procesa pronalaženja i identifikacije nestalih osoba, sada, u vremenu kada smo sve bliže dvadesetoj godišnjici okončanja rata, jeste vladavina zakona. Počinioci zločina moraju odgovarati za svoja zlodjela. Oni koji zbog tih zločina već 20 godina žive u bolu i neizvjesnosti moraju znati da krivci neće ostati nekažnjeni.

U isto vrijeme, temeljitom i objektivnom istragom potrebno je poduzeti sve moguće korake ka otkrivanju sudbine žrtava i mjesta na kojima se nalaze njihovi posmrtni ostaci. A to ne predstavlja nikakav luksuz, nego potrebu.

Danas u Bosni i Hercegovini imamo hiljade porodica koje žive u bolu zbog toga što ne znaju sudbinu svojih bližnjih. Naša je dužnost nastaviti raditi na pronalaženju svih koji su još uvijek registrirani kao nestali, kako bi okončali patnja koju su te porodice prisiljene podnositi već godinama.

Alma Džaferović je šefica Odjela za ratne zločine u Kantonalnom tužilaštvu u Tuzli i članica Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH Izvještaju o uvidu u stanje u BiH možete pristupiti putem www.ic-mp.org.