Pritvorenici u BiH traže ćilime, LCD televizore, zdravu hranu…

Neki traže i hranu na koju su navikli prije pritvorskih dana.

Pritvorenici uglavnom borave u ćelijama i omogućena im je šetnja najmanje dva sata dnevno u krugu zavoda. Vjerovatno zbog toga, kako kažu advokati i pritvorski uposlenici, imaju “posebne zahtjeve” koji nisu predviđeni pravilnikom o kućnom redu.

Jedan od osumnjičenih za organizovani kriminal u vezi trgovine ljudima i pranja novca, koji je smješten u pritvorskoj jedinici Suda BiH htio je da ćeliju “uredi po svom ukusu”.

“On je uvijek živio na ‘visokoj nozi’ i tražio je da mu se donese ćilim. Zahtjev mu je ispunjen”, izjavio je advokat Senad Dupovac.

Jedan od pritvorenika tražio je LCD i to mu je odobreno. Uposlenik zatvora, čiji je identitet poznat Balkanskoj istraživačkoj mreži Bosne i Hercegovine (BIRN BiH), kazao je da “niko neće odgovarati jer je odobren LCD”, a “pritvorenik ima para i to sebi može priuštiti”.

Po pravilniku o kućnom redu, pritvorenicima nije dozvoljeno da koriste lični TV-prijemnik, niti bilo koji drugi aparat za prenošenje i distribuciju zvuka i slike, tranzistora, kamere, videorekordera, play station i slično.

Pritvorenik može da primi novac putem pošte ili prilikom posjete.

“Novac pritvorenika čuva se kao njegov depozit. Pritvorenik ima pravo da troši novac iz svog depozita za nabavku hrane i predmeta za ličnu upotrebu (higijenske potrepštine, knjige, štampa, veš, odjeća, obuća)”, stoji u pravilniku.

“Pritvorena lica, naročito odmah nakon što su pritvoreni, imaju različite zahtjeve, a najčešće se odnose na neke lične stvari koje im daju komoditet”, rekao je advokat Miodrag Stojanović, dodavši da najčešće traže hranu koju nemaju u pritvoru.

Uposlenik zatvora kazao je da pritvorenici ne mogu posjedovati flaše, oštre predmete, britve za brijanje i druge stvari koje mogu biti opasne da se povrijedi tijelo, neko drugi napadne ili pokuša bjekstvo.

Na upit da li može doći do problema ako neko razbije odobreni LCD, uposlenik zatvora je odgovorio pozitivno.

Advokatica Lejla Čović je izjavila da je šest pritvorenika, koji su zatvoreni zajedno u jednoj sobi u Kazneno-popravnom zavodu “Miljacka”, skupilo novac i kupilo plazmu. Prema pravilniku, u svakoj sobi trebalo bi da bude instaliran po jedan TV-prijemnik.

Međutim, to nije tako i uglavnom u pritvorskim objektima postoji samo jedna sala u kojoj je TV-prijemnik. Također, dozvoljeno im je korištenje dnevne štampe, određene literature, kao i jedanput dnevno telefonski poziv s nekim od članova porodice u trajanju od pet minuta.

Nesmetana veza pritvoreniku je omogućena s braniocem, a razgovori se mogu obavljati ujutru od osam sati pa do navečer do osam.

“Upravnik zavoda će preporučiti braniocima da takve razgovore zakažu unaprijed, ali će dozvoliti i obavljanje razgovora koji nisu zakazani, kada je to neophodno”, stoji u pravilniku.

Pritvorenik može koristiti i računar ako mu odobri Sud.

U pritvorskim danima moguće su i posjete najmanje jedanput sedmično u trajanju od 30 minuta. Ono što je specifično je da se maloljetna djeca s ocem pritvorenikom sastaju i razgovaraju uz policijski nadzor. Ipak, nekada se dogodi da se djeca s ocem sastanu i bez nadzora.

“U pritvorskoj jedinici Suda BiH maloljetna djeca kad dolaze u posjetu pritvorenicima vrši se policijski nadzor što kod djece izaziva stres. I onda su pritvorenici od upravnika tražili da ne bude nadzora kako djeca ne bi imala osjećaj da su im očevi kao u pritvoru. U nekoliko slučajeva je to odobreno”, navela je advokatica Lejla Čović.

Pritvorenicima je omogućeno i da jednom u 15 dana imaju mogućnost da ih posjeti vjerski službenik.

Sud pritvorenicima može odobriti rad koji odgovara njihovim psihofizičkim sposobnostima, ali u praksi to je vrlo teško realizovati zbog nemogućnosti pritvorskih kapaciteta.