Dječak koji je dirnuo Bosnu i Hercegovinu: Kemal (10) prepješačio Marš mira do Potočara

Više od 250 učesnika Marša mira Žepa - Srebrenica prešlo je dionicu dugu 59 kilometara kako bi odali počast žrtvama genocida. Među učesnicima je bio i desetogodišnji Kemal Trbonja-Kapić iz Sarajeva, koji je put Potočara krenuo zajedno sa svojim roditeljima.

Kemal je učenik Osnovne škole Grbavica 2. Završio je četvrti razred, čija je učiteljica Alma Operta.

Govoreći za portal Radiosarajevo.ba on je opisao svoje iskustvo i objasnio zbog čega se odlučio na ovaj veliki poduhvat.

"Odlučio sam da pođem na put jer je vrlo teška priča u Srebrenici. Mislio sam kako je tim ljudima koji su hodali kroz šume, a niko ih nije pitao imaju li žuljeve, je li im teško, imaju li vode... Ja sam baš želio da vidim kako je to i kako ljudi znaju biti dobri", rekao nam je Kemal.

Kazao je kako su mu roditelji sve prethodno objasnili i da je potom odlučio da pođe s njima. Bez obzira na to što se radi o vrlo dugom putu, nije mu bilo teško.

"Nije bilo teško, ali vidio sam da se dosta ljudi pati", kazao je.

Iako je došao u Potočare, neće biti na sutrašnjoj dženazi jer je, kako je rekao, to još komplikovano za njega i njegove godine.

Kemalova majka Ediba je iz svoje perspektive ispričala kako je vidjela herojski čin svog sina.

"Mi već godinama planiramo da idemo. Vezani smo i suprug i ja za Srebrenicu. Danas smo na Maršu mira proslavili godišnjicu braka i pričamo stalno o tome, kako ćemo, šta ćemo... Kad smo mu objasnili šta se desilo i kako se to radi, jednostavno je samo rekao: Idem i ja.

Nama je bio malo pritisak, ali vjerujte da je bolje podnio od nas dvoje. Mi smo 'uništeni' u žuljevima, a on je sinoć u kampu igrao lopte nakon 30 i više kilometara. Danas mu je bilo malo naporno zbog vrućine i dugog puta, ali nije se žalio sekunde", kazala nam je Kemalova majka Ediba.

Kako je rekla, Kemal je tražio karticu broj 20, koji u fudbalskoj reprezentaciji Bosne i Hercegovine na leđima nosi njegov idol Esmir Bajraktarević.

Također, GSS Novi Grad mu je dao Motorolu da stalno budu na vezi i, prema riječima Edibe, pazili su ga kao da je njihov sin.