Ubistvo iz 2011: Postoji mogućnost da bi monstruozni ubica Dragan Paravinja uskoro mogao na slobodu 

Uselu Modruš kod Josipdola živi jedva 120 ljudi. Tridesetak kuća. Salopek Modruški sa 69 stanovnika odmah je tu blizu i u njemu zaseok Fulaje. Od tamo se vidi autocesta A1 i tu je nedaleko odmorište koje je po selu dobilo ime - Modruš.

Dolje na staroj cesti dvojica muškaraca iz obližnjega Podvaljena oko 15 sati staju traktorom na kamionskom ugibalištu u Fulajama, kod mosta Miljanica, odmah ispod autoceste A1. Bio je novembar 2012. godine. 

"Traktorom smo vozili neke stvari i cvijeće susjedu. Oprostite mi na izrazu, ali stali smo na tom mjestu da bismo se pomokrili", reći će kasnije za Večernji list mještanin Milan Rendulić.

On i Veljko Dadasović vidjeli su nešto uz cestu.

"Uočili smo nešto svijetlo u grmlju kraj ceste. Kad smo to išli provjeriti, vidjeli smo da je riječ o žutoj ženskoj gumici za kosu. Na njoj su bili neki ostaci. Ne znam je li to kosa ili dio kože", reći će Rendulić.

"Čim sam sišao s traktora, nedaleko od ceste, možda dva ili tri metra dalje, vidio sam ljudsku lubanju!"

Odmah su pozvali policiju.

"Ostao sam zatečen kad sam vidio lubanju koju je Milan držao u rukama. Na njoj nije bilo kose niti ikakvih drugih ostataka. Bila je uprljana. Čeljust nije bila uz nju, ali smo odmah nakon toga nedaleko od mjesta na kojem smo našli lubanju otkrili još jednu kost. Mislim da su to ostaci lopatične kosti. Nakon toga odlučili smo odmah o svemu izvijestiti policiju", kazao je Dadasović.

"Policajac koji je prvi ušao u grmlje pronašao je plave traperice", rekao je Milan Rendulić.

Strava i užas na staroj cesti kod Modruša

Plave traperice, bijelu majicu, zlatne Nike tenisice i torbicu nosila je na sebi Antonia Bilić, 17-godišnja djevojka koja je nestala godinu i tri mjeseca ranije na Čikolskome mostu kod Drniša.

Mjesec dana ranije završio je prvi proces vozaču kamiona Draganu Paravinji (43) i nepravomoćnom presudom dobio je 40 godina zatvora - 35 za ubistvo Antonije Bilić i još pet za pokušaj silovanja druge djevojke, autostoperice iz Omiša M. D. (26), 28. juna 2010. godine kod Šestanovca.

U makarskom zaleđu pokušao je silovati djevojku koja je autostopom željela na more. Pokupio ju je na jednom odmorištu na autocesti u Dalmaciji i kamionom povezao put mora. Kod Šestanovca silovatelj je naglo skrenuo s ceste i prestravljenoj djevojci kazao da se mora malo odmoriti.

Navukavši zastore na kabini kamiona odmah je nasrnuo na nju. Vidjevši da nema izlaza pred pomahnitalim nasilnikom djevojka se bez pružanja otpora primirila vrebajući priliku da mu umakne.

Međutim, kako je ispričala policiji - prepoznavši Paravinju u medijima nakon slučaja Antonije Bilić - silovatelju se "nije digao" pa mu je uspjela umaći.

U međuvremenu, mada su kosti pronađene na ugibalištu za kamione Fulaje bile raštrkane, kao da ih je raznijela neka divlja životinja, forenzičari su uspjeli kompletirati veći dio kostura.  

"Detektirana količina DNA nije bila dovoljna da bi se dobio genotip iz kose, ali je uspješno dobiven iz uzorka kosti i zuba. Usporedbom tog genotipa nestale osobe i članova obitelj, gdje smo imali majku, oca i dvije sestre, došli smo do statističke vjerojatnosti od 99,99999999 posto da je N.N. osoba tražena kći Milke i Mile Bilić, te sestra Katarine i Ane Bilić. Tako da smo definitivno utvrdili da se radi o Antoniji Bilić", rekao je Milovan Kubat, voditelj DNK laboratorija Zavoda za sudsku medicinu i dijagnostiku. 

Bio je to posljednji komadić mozaika koji je nedostajao. Tijelo Antonije Bilić pronađeno je godinu i tri mjeseca nakon što je nestala na mostu u Dalmaciji, preko rijeke Čikole, a nađena je praktički odmah ispod drugoga, više od 200 kilometara udaljenog mosta Miljanica na autocesti A1, kod Modruša. 

"Ako nema tijela, a nema ni svjedoka, nije mi jasno zašto u Hrvatskoj vjeruju da je Antonia Bilić ubijena", govorio je Dragan Paravinja još na ispitivanju u Sarajevu, prije negoli je izručen. Isto je ponavljao i na suđenju. Sad to više nije mogao biti njegov argument u žalbi na presudu - 40 godina zatvora.

Područje oko Modruša, gdje je pronađeno tijelo, potražni tim HGSS-a pretraživao je pet dana nakon ubistva i nekoliko mjeseci kasnije još jednom, ali u ekipi koja je češljala područje Salopeka Modruškog i zaseoka Fulaje očito nije bio belgijski ovčar Zeus, tada najbolji pas kojeg imaju hrvatske službe u potrazi za nestalim osobama.

Istražitelji u slučaju Antonije Bilić u početku su bili suzili područje intenzivne pretrage baš na radijus od pola sata vožnje uokolo odmorišta Modruš, jer Dragan Paravinja na 22 minute bio je izvadio tahometar i u tom vremenu nije bilo moguće utvrditi tačnu lokaciju kretanja kamiona s plavom kabinom kompanije Godec beton, kojim je upravljao.

No, tijelo bačeno u grmlje na odmorištu za kamione nekako je ostalo neopaženo. A uopće nije bilo zakopano.

Tajna Paravinjina tahometra: 17 ključnih minuta istrage 

Tog dana kad je Antonia nestala, 7. juna 2011. Paravinjin kamion je stigao autocestom A1 iz pravca tunela Male Kapele na odmorište Modruš i tamo se zadržao oko 20 minuta, rekonstruirali su istražitelji preko signala mobitela i tahometra.

Prije toga nazvao ga je vlasnik Godec betona i tražio da se uputi prema Ogulinu. Na Modrušu je posljednji put zazvonio Samsung mobitel Antonije Bilić u 15.38. Zvala ju je majka. Nakon toga mobitel više nije bio dostupan. Paravinja je tvrdio da je torbicu s mobitelom bacio na odmorištu. 

Potom je, nešto prije 16 sati, Paravinja sišao kamionom s ceste i ubrzo stigao u ogulinsku tvornicu Semmerlock. Utovar raznih proizvoda za uređenje okućnice i javnih površina potrajat će otprilike pola sata.

Tačno u 16 sati i tri minute maknuo je tahometar, a u 16 i 37 izašao je iz tvornice. Autocesta je tu odmah blizu, ali Paravinja se - pokazat će snimke nadzornih kamera - na A1 opet uključio tek sat vremena kasnije, u 17 sati i 39 minuta.

Poludio sam

Kako je pisao Jutarnji list, u 17 sati i 22 minute Dragana Paravinju na mobitel je nazvao otac i taj je poziv zabilježen na repetitoru kod Modruša, na području 15-ak minuta udaljenom od autoceste. Ako se u obzir uzme udaljenost i vremenski okvir od 17 sati i 22 minute kad je nazvao Paravinjin otac do 17 sati i 39 minuta, kad se vratio na autoput, to se poklapa s područjem slabo nastanjenog Salopeka Modruškog i zaseoka Fulaje, gdje je na ugibalištu za kamione godinu i tri mjeseca nakon njezina nestanka pronađeno Antonijino tijelo.

Paravinja ni na suđenju nije htio olakšati dušu. Porodica je javno molila neka kaže gdje je bacio tijelo, ali nije to učinio. Negirao je sve, piše Express.hr. 

Dragan Paravinja je psihopat, ali nije blesav

"Dragan Paravinja je bolestan, jer psihopatija spada u duševnu bolest, ali nije blesav. On je natprosječno inteligentni psihopat s poremećajem osobnosti. Paravinja je asocijalan, nemoralan, nema osjećaj stida, srama ili straha. Kod njega je izražen histrionsko-psihopatski poremećaj osobnosti s fenomenologijom dokazivanja sebe i svojih vrijednosti, makar i onih nakaradnih.

Ne libi se lagati ili bilo što drugo da bi postigao efekt da on bude neka ličnost i "glavni šerif". U konkretnom slučaju nestale djevojke Antonije Bilić on pokazuje da je jedna inteligentna poremećena ličnost koja policiji svjesno daje krive podatke i sve ih vuče za nos", pojasnio je 2011. godine, nakon Antonijina nestanka i prije pronalaska tijela, jedan hrvatski psihoanalitičar i sudski vještak, ne želeći da mu se spominje ime, osnovne značajke psihološkog profila ubice.

Njegov iskaz i priznanje da je Antoniju zadavio i bacio u rijeku je apsolutna manipulacija i laž. Vjerujem da je on učinio nešto nestaloj Antoniji, ali od samog početka on manipulira policijom i vuče ljude za nos što u takvim situacijama i nije rijetkost. On s velikom vjerojatnošću manipulira da je Antonijino tijelo bacio negdje drugdje, a ne tamo gdje kaže. Vjerujem da ako ju je ubio njeno tijelo nije bacio s mosta u rijeku, kako kaže, usred bijela dana izlažući se tako opasnosti da bi ga netko slučajno mogao primijetiti. Vjerojatno ju je zakopao ili bacio negdje drugdje, a ne tamo gdje je traže. Njemu je potreba dokazivanja još uvijek na prvom mjestu. Priznao je da je ubio.

On je sada eksponirana ličnost o kojoj se piše i govori bez obzira na posljedice i on je sada u svojoj glavi "glavni". Paravinja sada u zatvoru prateći medije cijelu situaciju za sebe doživljava pozitivno.

On je još uvijek, bez obzira gdje se nalazi, u Hrvatskoj više eksponiran nego premijer ili predsjednik što je njemu u nekakvim podsvjesnim nagonima i porivima potrebno. Paravinja odbija poligraf jer bi mu sada bila uvreda da se utvrdi kako laže što bi bilo negiranje njegove osobnosti. Njemu je sada važno da je on čak i ovom zločinu i nemoralu tačan.

"To je ta psihopatska osobina da on sam sebe dokazuje i na takav način. Ovakvim svojim ponašanjem Paravinja sebe hoće učiniti važnim, a ta potreba se javlja od toga jer je on još kao dijete negdje bio frustriran", rekao je psihoanalitičar i sudski vještak tad za 24sata. 

Osim što ne želi da ga se uhvati u laži uopće nema emotivnih komponenata, nema straha, nema srama i on jednostavno nema grižnje savjesti.

Ubica Antonije Bilić u zatvoru 'spava kao beba'

Tim tvrdnjama u prilog idu i riječi njegova cimera iz zatvorske ćelije u Šibeniku, koji je za dokumentarac o slučaju Antonije Bilić rekao: 

"Nekoliko puta smo se dotaknuli te teme, ali nije pokazivao nikakve emocije i ništa nije komentirao. Samo bi provukao ruku kroz kosu. Komotno je mogao biti doktor psihologije. A spavao je kao beba, smiren čovjek, kao da je kod kuće uz ženu i djecu je spavao.

Psihijatar kaže da temelj za zločin Paravinje vjerojatno leži negdje u djetinjstvu.

"Njemu koristoljublje zasigurno nije bio prvenstveni cilj već zadovoljenje njegovih patoloških nagona. On je na Antoniji vjerojatno iskalio svoju potrebu unutarnjeg psihopatskog ponašanja kao osvećivanje za neke svoje frustracije koje je imao kao dijete ili kao adolescent u društvu, školi ili obitelji. Kod njega su se zasigurno dešavale neke nakaradne stvari u cijelom odgojnom dijelu života", uvjeren je psihijatar.

Dok iz zatvora čita novine Paravinja se, tvrdi psihijatar, najvjerojatnije kao psihopat niti ne smije.

Njemu je samo zadovoljstvo da se o njemu govori i piše. Njegove emocije su reducirane. To što je uništen život jedne 17-godišnje djevojke na pragu života i život njene obitelji, njega se apsolutno ne tiče. Njemu je opiranje žrtve prilikom silovanja kao sportašu svladavanje nekih prepreka.

Kada se žrtva brani i opire, on podsvjesno dobiva dodatni frustracijski seksualno-agresijski nagon u smislu dokazivanja kako on to može. I u ovom slučaju Paravinja dok sjedi u zatvoru ima potrebu da se dokazuje i da sve vuče za nos.

Cimer Kapetan Dragan

Četiri puta ukupno sudit će se Draganu Paravinji. U međuvremenu, on će se iza rešetaka družiti s cimerom, zloglasnim Kapetanom Draganom dok bude boravio u splitskom zatvoru.  No Vrhovni sud triput će vraćati proces na početak - najprije će poništiti presudu šibenskog suda iz 2012. uz argument kako nije bilo dovoljno dokaza da je Dragan Paravinja pokušao silovati Antoniju Bilić prije ubojstva.

Onda će Vrhovni sud obrazložiti da ni u ponovljenom postupku, uz novu presudu od 40 godina zatvora, optužba nije uspjela dokazati je li Antonija Bilić ubijena radi prikrivanja pokušaja silovanja ili je ubijena zbog počinjenja drugog kaznenog djela, odnosno silovanja. Paravinji će se kasnije suditi u Splitu, ali svaki put presuda je ista - 40 godina. 

Na koncu će mu Vrhovni sud prepoloviti kaznu s 40 na 20 godina zatvora tako da je Paravinja izdržao dvije trećine kazne, a prema sudskoj praksi u Hrvatskoj, uz uvjet uzornog vladanja iza rešetaka, osuđenik tad može zatražiti prijevremeno puštanje na slobodu. Advokati Dragana Paravinje to će uskoro i učiniti.

Postoji mogućnost da bi monstruozni ubica Antonije Bilić uskoro mogao na slobodu.