Ovo su zaključci današnjeg sastanka ministra Hurtića i predstavnika Sigurne mreža

U zgradi Parlamenta BiH danas, 16. augusta, održan je hitni sastanak ministra za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine Sevlida Hurtića sa predstavnicama Upravnog odbora Sigurne mreže nevladinih organizacija.

Na sastanku je navedeno da tolerancija na rodno zasnovano nasilje prema ženama u bh. društvu, kako u porodici, na radnom mjestu, tako i u javnom prostoru, a naročito slučajevi femicida (najnoviji brutalni slučaj u Gradačcu), zahtijevaju urgentnost donošenja novih i provođenja postojećih pravnih propisa, a u skladu sa Preporukama komiteta Vijeća Evrope za praćenje provedbe Istanbulske konvencije.

Preporuke Vijeća Evrope su usvojene u junu 2022. godine, a na osnovu sveobuhvatnog uvida i analize eksperata Vijeća Evrope u stepen provedbe Istanbulske konvencije u Bosni i Hercegovini. U skladu sa preporukama, Bosna i Hercegovina je obavezna unaprijediti provedbu standarda Istanbulske konvencije, kako bi se dostigao potrebni nivo usklađenosti sa odredbama Istanbulske konvencije.

Istaknuto je da je u ovom trenutku urgentna potreba fokusirati se na poboljšanje prevencije i zaštitu od najtežih oblika rodne diskriminacije i kršenja Istanbulske konvencije koji nose nesagledive i tragične posljedice, a to je nasilje nad ženama i djevojčicama i femicid.

Na sastanku je usvojeno 11 zaključaka koje penosimo u cijelosti: 

"Na osnovu pomenutih Preporuka Vijeća Evrope, pripremili sljedeće Zaključke koji pozivaju na hitnu i koordiniranu akciju svih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini, a u skladu s njihovim ustavnim i zakonskim nadležnostima:

1. Hitno donijeti propise i podzakonske akte kojim će se obezbijediti efikasna zaštita žrtava nasilja u skladu sa standardima Istanbulske konvencije, a naročito vezano za kaznenu politiku,  da kazne i mjere koje se izriču za nasilje u porodici i druge oblike nasilja nad ženama budu djelotvorne, srazmjerne i odvraćaju od činjenja djela.

2. Policija, pravosuđe i centri za socijalni rad moraju poduzimati sve potrebne mjere kako bi se osigurala fizička sigurnost i psihičko blagostanje žrtava rodno zasnovanog nasilja i djece i prekinuti krug moći i zlostavljanja od strane počinioca. Neophodno je jačati profesionalizam i objektivnost u postupanju, te kapacitirati centre za socijalni rad i policiju za efikasnije praćenje stanja i djelovanje u zajednicama, uz blisku saradnju sa građanstvom i nevladinim sektorom.

3. Policija i centri za socijalni rad uz podršku pravosuđa i drugih subjekata zaštite, obavezni su  profesionalno, temeljito i dosljedno provoditi procjene rizika i upravljanje rizikom od rodno zasnovanog nasilja uzimajući u obzir sve faktore rizika (kao npr. ranija  prijava nasilja, podnošenje  zahtjeva za razvod i sl.). Neophodno je osigurati da se procjene rizika:

a) vrše sistematski i za djecu žrtve i svjedoke nasilja, uzimajući u obzir bilo koju prijetnju upućenu njima ili koje se odnose na njihovo udaljavanje iz nasilne zajednice;

b) vrše kontinuirano i da se ponavljaju u svim relevantnim fazama postupka;

c) uključuju sve aktere u krugu zaštite od nasilja (policija, socijalni rad, školstvo, zdravstvo, sigurne kuće i druge specijalizovane nevladine organizacije, itd.) i da predstavljaju centralni element koordiniranog „međusektorskog“ odgovora prevencije i zaštite;

d) da rezultiraju planom sigurnosti za žrtve koji će biti sveobuhvatan i provodiv.

4. Osigurati pravni status, kao i dovoljno i kontinuirano finansiranje iz javnih budžeta za sve oblike specijalizovane podrške i pomoći za žrtve nasilja, uključujući sigurne kuće, pravna i psihološka savjetovališta i SOS telefon.

5. Obezbjediti standarde za postupanje i finansiranje programa za rad sa počiniocima nasilja.

6. S ciljem prevazilaženja rodnih stereotipa i jačanja profesionalnih vještina, uvesti sistematičnu i obaveznu obuku o svim oblicima nasilja prema ženama za relevantna stručna lica koja rade sa žrtvama ili počiniocima, a posebno za policiju, tužioce ili sudije, kao i za osoblje centara za socijalni rad i medicinsko osoblje, u skladu sa standardima Istanbulske konvencije. Kako bi se osigurali ontinuitet i održivost, obuka mora biti finansirana iz budžeta i da ne bi ovisile od donatorskih sredstava.

7. Svi subjekti zaštite (posebno, centri za socijalni rad, zdravstvo, policija i pravosuđe) treba da redovno i sistematično prikupljaju administrativne podatke za sve oblike nasilja nad ženama u svim fazama  postupanja, klasifikovane prema spolu i starosnoj dobi žrtve i počinioca, oblika nasilja i odnosu između počinioca i žrtve, za cijelu teritoriju Bosne i Hercegovine. To je jedini način da se provede analiza, te da se jasno artikuliše propust u odgovoru institucija na nasilje, koji se kontinuirano ponavlja kao najveći nedostatak u ostvarivanju prava žrtava.

8. Umjesto da rodno zasnovano nasilje bude predmet medijskog interesovanja tek nakon događanja nekog teškog slučaja, mediji, a naročito javni servisi, treba da realizuju dugoročne i kontinuirane programske sadržaje za podizanje svijesti stručne i šire javnosti o  prevenciji i zaštiti žrtava od svih oblika rodno zasnovanog nasilja. Osim širenja znanja i prevazilaženja stereotipa, cilj programskih sadržaja i kampanja nužno treba biti i promovisanje pitanja lične i društvene odgovornosti u slučajevima nasilja nad ženama. Jednako važno, kampanje i podizanje svijesti moraju biti usmjerene i na žene koje su u riziku od diskriminacije, kako bi dobile informacije o njihovim pravima i uslugama podrške koje su im dostupne.

9. Poboljšati sistem funkcionisanja i koordinacije postojećih koordinacionih tijela za praćenje provedbe Istanbulske konvencije na različitim nivoima vlasti u BiH, kako bi se osigurala sveukupna koordinacija, standardi postupanja i razmjena informacija između tih tijela, tako da se poštuju standardi Istanbulske konvencije u svim dijelovima Bosne i Hercegovine, a u bliskoj konsultaciji sa specijaliziranim nevladinim organizacijama i civilnim društvom.

10. Sastav Odbora za praćenje i izvještavanje po Istanbulskoj konvenciji i femicidu, kojeg je 2019. godine formiralo Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, još uvijek je nepotpun, jer u njemu nema predstavnika Republike Srpske. Nužno je da se predstavnici iz Republike Srpske uključe u rad ovog odbora koji bi, između ostalog, trebao osigurati sveukupnu koordinaciju i razmjenu informacija između tijela na različitim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini.

11. Krajnje je vrijeme da Bosna i Hercegovina, u cilju cjelovite i koordinirane provedbe Preporuka komiteta Vijeća Evrope za praćenje provedbe Istanbulske konvencije (GREVIO Komiteta), donese Akcioni plan za provedbu preporuka kojeg će implementirati svi nivoi vlasti u skladu sa svojim ustavnim i zakonskim nadležnostima. U provedbi Akcionog plana ključni partner organima vlasti su specijalizovane nevladine organizacije, a različiti projekti međunarodne asistencije su važna podrška realizaciji.