Otkrivene spomen ploče ubijenima u živoj lomači u Pionirskoj ulici

Stanovnici Koritnika, većina njih iz familije Kurspahić, zarobljeni su i odvedeni do Pionirske ulice, gdje su 14. juna 1992. godine zapaljeni u kući Adema Omeragića.

Izgradnju hair česme, na kojoj su i spomen ploče sa uklesanim imenima žrtava, finansirali su preživjeli, koji su danas u Koritnik došli iz gradova BiH i inostranstva.

"Ovo selo je bilo ljepota, a sad zaraslo, pusto ... Pobili su sve što su mogli stići. Koga su uhvatili toga su ubili. Ja sam bio s one strane Drine, u šumi. Nisam im mogao pomoći. Vidio sam ih kako idu pješke, poznao sam ih, ali nisam mogao ništa. Ni čamaca, nisi ni smio Drinu preći i gotovo. Kontao sam otići će negdje. Autobus je došao, ali izbušiše mu gume komšije u Sasama i išli su pješke. U školu, iz škole u taj podrum u Pionirskoj ulici... Čitavo selo pobili Lukić i kompanija", govori Ramo Kurspahić, koji je istinu naslućivao, a da je ostao bez oca, majke, snahe, troje bratića od 10, 11 i 12 godina, definitivno saznao u septembru 1992. godine.

Posmrtni ostaci većine žrtava nikada nisu pronađeni.

"Pedeset sedam ubijenih civila Bošnjaka iz Koritnika danas je konačno dobilo svoje ime. Nažalost, ni do danas njih 50 nije nikada dobilo mezar. Nadamo se da ćemo privoliti onu istu vlast koja je naredila da se počini ovaj genocid da kažu gdje su kosti iz 'žive lomače' Pionirska, jer su oni upravo iz ovog sela. Da se dostojanstveno ukopaju i da porodice osim na spomen obilježje mogu doći i na njihovo mezarje", kaže Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja "Žena - žrtava rata".

U Koritniku danas živi nekolicina prijeratnih stanovnika, a zgarišta kuća, ožiljci jednog od najmonstruoznijih zločina iz proteklog rata vidljivi su na svakom koraku.

Nakon učenja dove prisutni su danas u Koritniku zajednički klanjali podne-namaz.