Organi vlasti treba da pokažu veću socijalnu osjetljivost

Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH, u skladu sa smjernicama visokog komesara UN - a za ljudska prava,  Dan ljudskih prava obilježava kao dio međunarodne kampanje Moj glas, moje pravo. Moj glas je bitan, prenosi Fena.

Ovogodišnji Dan ljudskih prava direktno se poziva na dijelove Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima koja propisuje pravo na slobodu okupljanja i udruživanja, pravo na učešće u izborima, u javnom životu i pravo na participranje u radu institucija gdje se donose odluke, kao i pravo na slobodu govora i mišljenja.

Na Dan ljudskih prava, ombudsmeni BiH pozivaju organe vlasti da ispolje veću socijalnu osjetljivost prilikom rješavanja problema građana, a građane i građanke Bosne i Hercegovine da reafirmišu svoje pravo na izražavanje mišljenja kroz učešće u javnim diskusijama i procesima odlučivanja, saopćila je Institucija ombudsmena za ljudska prava

Ombudsmeni BiH će nastojati da, i u svom daljem radu, u saradnji sa vladinim institucijama i civilnim sektorom, aktivno djeluju na unapređenju ovih prava.

Ove vrijednosti, prihvaćene od međunarodne zajednice, pravno su obavezujuće u 167 zemalja koje su ratificirale  Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, uključujući i Bosnu i Hercegovinu.

Pakt propisuje da se pravo na učešće u vođenju javnih poslova odnosi na "svakog građana bez izuzetka".

Ipak, na osnovu obraćanja građana u 2012. godini, ombudsmeni ukazuju na zabrinjavajuću činjenicu da se najveći broj žalbi (1632) i dalje odnosi upravo na oblast građanskih i političkih prava, što je uzrokovano neusklađenošću domaćeg zakonodavstva sa standardima zaštite ljudskih prava i osnovnih sloboda, disbalansom zakonodavstva i stanja u praksi, složenom administrativno-upravnom strukturom Bosne i Hercegovine, političkim faktorima i ekonomsko-socijalnim faktorima (sve veće siromaštvo građana, rast stope nezaposlenosti).

Žene, osobe sa invaliditetom, povratnici, pojedinci - pripadnici manjina, siromašni, neobrazovani ili sa osnovnim obrazovanjem, ruralne zajednice, i dalje su obespravljeni na mnogim mjestima, ponekad im je čak i zabranjeno da učestvuju u javnom životu ili su isključeni na osnovu diskriminatorskih zakona ili praksi ili zbog toga što ne postoji odgovarajuća infrastruktura koja bi olakšala njihovu inkluziju.