Optužbe protiv Mladića: Od teroriziranja Sarajeva do genocida u Srebrenici

Četvrta izmijenjena optužnica MKSJ iz 2011. godine Ratka Mladića tereti po 11 tačaka.

Za genocid je optužen po dvije tačke - onaj počinjen nad bošnjačkim stanovništvom u Srebrenici 1995. godine, o čemu postoje i druge presude međunarodnih sudova, kao i u šest bosanskohercegovačkih općina (Foča, Ključ, Kotor-Varoš, Prijedor, Sanski Most i Vlasenica ) tokom 1992. godine.

Pet tačaka optužnice terete Mladića za zločine protiv čovječnosti (progoni, istrebljivanje, ubistva, deportacije i druga nehumana djela). Po četiri tačke optužen je za kršenje zakona ili običaja ratovanja (ubistva, terorisanje, protivpravni napadi na civile, uzimanje talaca). 

Mladić prema optužnici snosi individualnu krivičnu odgovornost kroz učešće u nekoliko udruženih zločinačkih poduhvata (UZP). Također se tereti i na osnovu krivične odgovornosti nadređenog jer je, kako navode tužitelji, "znao ili imao razloga da zna da se snage pod njegovom efektivnom kontrolom spremaju da počine zločine ili da su ih već počinili, a nije preduzeo mjere da spriječi činjenje zločina ili da kazni počinioce". 

Optužen je da je od 12. maja 1992. do 30. novembra 1995. godine učestvovao u UZP-u koji je imao za cilj trajno uklanjanje bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata s područja u Bosni i Hercegovini na koja su bosanski Srbi polagali pravo.

Otprilike u istom periodu, učestvovao je u UZP-u pokretanja i provođenja kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja civila u opkoljenom Sarajevu. Cilj ovog zločinačkog poduhvata, navodi se u optužnici, bio je širenje terora među civilnim stanovništvom. 

Mladić se tereti da je počevši od dana koji su prethodili 11. julu 1995. pa do 1. novembra te godine učestvovao u UZP-u eliminisanja bosanskih Muslimana u Srebrenici ubijanjem muškaraca i dječaka, prisilnim odvođenjem žena, djeca i dijela starijih muškaraca s tog područja. 

Tereti ga se i za učestvovanje u uzimanju pripadnika Ujedinjenih naroda za taoce kako bi se prisilio NATO da prekine zračne napade na vojne ciljeve vojske bosanskih Srba u maju i junu 1995. godine. 

Prva optužnica MKSJ protiv Mladića podignuta je pred sam kraj rata u Bosni i Hercegovini, 25. jula 1995. godine. Međutim, Mladić se od izlaska pred lice pravde skrivao 16 godina.

Uhapšen je u Srbiji 26. maja 2011. godine za vrijeme mandata predsjednika Borisa Tadića. U Hag je prebačen 31. maja, a suđenje mu je počelo mjesec dana poslije i trajalo je pet godina.

Za informaciju o lociranju Ratka Mladića Srbija je 2007. godine raspisala nagradu od milion eura, a policija Srbije ga je locirala i uhapsila četiri godine kasnije u selu Lazarevo kod Zrenjanina pod lažnim imenom. 

"Ja sam general Ratko Mladić i cijeli svijet zna to", izjavio je prilikom prvog pojavljivanja pred sudijama Haškog tribunala.  

Nakon petogodišnjeg sudskog procesa u kojem je saslušano 377 svjedoka optužbe i odbrane, te usvojeno skoro deset hiljada dokaznih predmeta, tužioci Peter McCloskey, Alan Tieger i Dermot Groome zatražili su da Mladić bude osuđen na doživotnu kaznu zatvora. 

Građani Sarajeva prve dane rata zapamtili su po presretnutom Mladićevom razgovoru radio vezom u kojem naređuje artiljerijskim jedinicama raspoređenim po brdima oko grada granatiranje sarajevskih naselja Velešići i Pofalići i ulica u centru grada, kao i ispaljivanje plotuna na zgradu Predsjedništva BiH. 

"Velušiće, tuci Velušiće!... Velešiće tuci i Pofaliće tuci. Tamo nema srpskog življa mnogo", poručivao je radio vezom svojim vojnicima u noći 28. maja 1992. godine, a njegova odbrana tokom suđenja u Hagu tvrdila je kako se radi o "montiranom" snimku. 

Sarajevo je pod opsadom, većinom bez vode, hrane, lijekova, struje, izloženo nasumičnom granatiranju i snajperisanju civila, bilo 1.425 dana. Više od 10.000 civila je ubijeno, od toga oko 1.600 djece.

Granatiranje pijace Markale 1994. godine kad je poginulo 66, a ranjeno 140 ljudi, kao i masakr ispred Gradske tržnice 1995. godine kad je ubijeno 43, a ranjeno 90 ljudi, nalaze se među optužbama Haškog tužilaštva protiv Mladića.

Krvavi pohod vojske predvođene Mladićem po BiH, kako su odmicale ratne godine, postajao je još krvaviji, a vrhunac je bio u Srebrenici, koju je VRS zauzela u julu 1995.

"Evo nas 11. jula 1995. godine u srpskoj Srebrenici. Uoči još jednog velikog praznika srpskoga, poklanjamo srpskome narodu ovaj grad i napokon, došao je trenutak da se, posle bune protiv dahija, Turcima osvetimo na ovom prostoru", rekao je tada Mladić, a prenijela jedna od televizija. 

Potom je svojim vojnicima izdao naređenje da krenu put Potočara u kojima je u UN-ovoj bazi i oko nje bilo sklonjeno na hiljade izbjeglica iz Srebrenice i istočne Bosne, mahom muslimana - Bošnjaka. Ono što je uslijedilo u narednih nekoliko dana u i oko Srebrenice rezultiralo je smrću više od osam hiljada Bošnjaka, uglavnom muškaraca i dječaka.  

"Dana 12. jula 1995. godine, snage koje su učestvovale u napadu na Srebrenicu počele su razdvajati srebreničke dječake i muškarce od žena i djece. Dijelu starijih muškaraca dopušteno je da ostanu s porodicama. Više od hiljadu muškaraca i dječaka odvojeno je i zatočeno u Potočarima. Istoga dana, snage koje su učestvovale u napadu na Srebrenicu počele su protjerivanjem žena, djece i dijela starijih muškaraca iz enklave... Za vrijeme operacije prisilnog premještanja i poslije nje, pogubljenja muškaraca i dječaka, bosanskih Muslimana, vršena su putem 'situacionih' ubistava... snage koje su učestvovale u napadu na Srebrenicu zarobile su na hiljade muškaraca i dječaka koji su pokušali pobjeći iz enklave ili su im se predali.... prije pogubljenja su premlaćivani. Dana 13. jula, snage koje su učestvovale u napadu na Srebrenicu započele su s organizovanim pogubljenjima muškaraca i dječaka koji su odvojeni i zatočeni, kao i onih koji su se predali ili su zarobljeni. Žrtve tih pogubljenja su pokopane, a dio njih je kasnije ekshumiran i ponovo pokopan u pokušaju da se sakriju zločini", navodi optužnica. 

Na spomen-ploči u memorijalnom centru Srebrenica - Potočari nalazi se broj od 8.372… ubijenih. Porodice još uvijek tragaju za nestalim.

Mladić se tereti i za "zatočenje hiljada bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata u zatočeničkim objektima u životnim uslovima smišljenim tako da dovedu do njihovog fizičkog uništenja",  u logorima Manjača, Omarska, Keraterm, Trnopolje, KP dom u Foči i Batković. 

Ratko Mladić rođen je u općini Kalinovik u Bosni i Hercegovini, rodno selo Božanovići napustio je sa 15 godina. Školovao se na vojnoj akademiji tadašnje Jugoslovenske narodne armije u Beogradu, nakon čega je postao starješina u JNA. 

Mladić je u osvit rata na području bivše Jugoslavije, 1991. godine postavljen za komandanta 9. korpusa JNA u Kninu u Hrvatskoj, tadašnji pukovnik, početkom 1992. unaprijeđen je u čin general-pukovnika. Od maja 1992. obavlja dužnost komandanta u komandi Druge vojne oblasti JNA u Sarajevu. U istom mjesecu, nakon formiranja Vojske RS, Radovan Karadžić ga je imenovao za komandanta Glavnog štaba VRS. Na ovoj dužnosti ostao je do novembra 1996. godine, a dvije godine ranije dobio je čin general-pukovnika.

Bivša predsjednica Republike Srpske Biljana Plavšić, koja se kasnije predala i u Haškom tribunalu osuđena za ratne zločine u jednom od intervjua nakon rata  je kazala: "Srela sam ga jednom kao predsjednik Republike (Srpske) i tražila da potpiše ostavku. Bio je to težak trenutak, ali je potpisao".

Presudu Mladiću izreći će tročlano sudsko vijeće MKSJ u sastavu Alphons Orie (predsjednik), te sudije Bakone Justice Moloto i Christoph Flugge.