Neven Anđelić: Ganić i inicijativa "Uhapsite Blaira"
Radiosarajevo.ba
Piše: Neven Anđelić, London
Transparenti na kojima je pisalo “Svi smo mi Ganić” a čiji sadržaj je otvoreno podržan u većini sarajevskih medija je slika bošnjačke i ujedno bosanskohercegovačke stvarnosti.
Ukoliko zapostavimo razmatranje sadržaja transparenata i pitanja da li ovakav vid homogenizacije ima presedane u modernoj Evropi, otvara se prostor za teme koje bi trebale biti od veće vaznosti. Može li društvo koje se unifromno osjeća uvrijeđenim i ugroženim kada jedan njegov član bude uhapšen, postati dio evropske familije?
Nedavno je bivši britanski premijer Tony Blair posjetio Evropski parlament u Strasbourgu gdje mu je prišao jedan običan građanin, oslonio ruku na Blairovu nadlakticu i izgovorio riječi: “Gospodine Blair ovo je građansko hapsenje.” Taman toliko vremena je trajao njegov kontakt s bivšim premijerom jer su tjelohranitelji munjevito reagovali i nastavak s objašnjenjem da “krivi ste za ratni zločin” Blair je mogao čuti, ali savjesni građanin nije mogao i izvrsiti hapšenje.
Ovaj događaj jedva da je i dospio u medije. Većina ga je ignorisala ili nije u opšte bila upoznata s pokušajem. Nigdje grafita “Svi smo mi Blair” na londonskim ulicama. Važnije stvari postoje u životu. Uostalom, ko je uopšte Tony Blair u životu obižnog građanina Velike Britanije? Bivši premijer. Dok je to radio bio je bitan i utjecao je na živote običnih građana.
Sada je i on običan i treba odgovrati ukoliko postoji osnovana sumnja da je počinio neki zločin. U Strasbourgu je jedan građanin imao ideju da je njegova sumnja zasnovana na činjenicama i pokušao je iskoristiti pravnu praksu u izvjesnom broju zemalja koja omogućava bilo kome da uhapsi i privede nadležnim organima osobu osumnjičenu za izvršenje zločina.
Prije devet godina jedan građanin je pokušao uhapsiti Predsjednika Zimbabwea Roberta Mugabea, ali su ga tjelohranitelji grubo spriječili u pokušaju. Političari iz kruga Mugabea su sami čin osjetili kao pokušaj nanošenja uvrede naciji Zimbabwea.
Bosanskohercegovački slučaj je možda zanimljivo uporediti sa prethodna dva i vidjeti kojoj praksi i javnoj reakciji je bliže društvo; da li britanskoj ili zimbabweanskoj?
Pokušajte zamisliti da u Bosni i Hercegovini neko osnuje organizaciju sličnu ciljevima onoj britanskoj koja se zove “Uhapsite Blaira”. Prvo bi se, dakako, pregledalo rodoslovlje osnivača ne bi li se ustvrdila nacionalna mržnja kao osnova građanske inicijative za privođenje nekog bivšeg političara osumnjičenog za počinjene ratne zločine.
Potom bi dio države osjetio samu organizaciju kao atak na sve njih i cjelokupnu istoriju naroda. Iz drugog dijela države bi se ubrzo oglasile porodice drugih osumnjičenika, druge nacionalen grupe, te zatražile istu vrstu podrške koju ima onaj prvi, što bi dodatno iritiralo prvu grupu. Ukratko i jednostavnije: to je Bosna i Hercegovina danas.
Stoga je jednostavnije baviti se bjelosvjetskim pitanjima i podržati akciju “Uhapsite Blaira” na internet stranici www.arrestblair.org gdje ćete vidjeti da se, osim ovog opisanog martovskog pokušaja u Strasbourgu, desio i pokušaj u januaru ove godine u Londonu. To je građanska inicijativa i niko osim Blaira ne osjeća se ugroženim, a on dobro zna da li je kriv ili ne.
radiosarajevo.ba
Ukoliko zapostavimo razmatranje sadržaja transparenata i pitanja da li ovakav vid homogenizacije ima presedane u modernoj Evropi, otvara se prostor za teme koje bi trebale biti od veće vaznosti. Može li društvo koje se unifromno osjeća uvrijeđenim i ugroženim kada jedan njegov član bude uhapšen, postati dio evropske familije?
Nedavno je bivši britanski premijer Tony Blair posjetio Evropski parlament u Strasbourgu gdje mu je prišao jedan običan građanin, oslonio ruku na Blairovu nadlakticu i izgovorio riječi: “Gospodine Blair ovo je građansko hapsenje.” Taman toliko vremena je trajao njegov kontakt s bivšim premijerom jer su tjelohranitelji munjevito reagovali i nastavak s objašnjenjem da “krivi ste za ratni zločin” Blair je mogao čuti, ali savjesni građanin nije mogao i izvrsiti hapšenje.
Ovaj događaj jedva da je i dospio u medije. Većina ga je ignorisala ili nije u opšte bila upoznata s pokušajem. Nigdje grafita “Svi smo mi Blair” na londonskim ulicama. Važnije stvari postoje u životu. Uostalom, ko je uopšte Tony Blair u životu obižnog građanina Velike Britanije? Bivši premijer. Dok je to radio bio je bitan i utjecao je na živote običnih građana.
Sada je i on običan i treba odgovrati ukoliko postoji osnovana sumnja da je počinio neki zločin. U Strasbourgu je jedan građanin imao ideju da je njegova sumnja zasnovana na činjenicama i pokušao je iskoristiti pravnu praksu u izvjesnom broju zemalja koja omogućava bilo kome da uhapsi i privede nadležnim organima osobu osumnjičenu za izvršenje zločina.
Prije devet godina jedan građanin je pokušao uhapsiti Predsjednika Zimbabwea Roberta Mugabea, ali su ga tjelohranitelji grubo spriječili u pokušaju. Političari iz kruga Mugabea su sami čin osjetili kao pokušaj nanošenja uvrede naciji Zimbabwea.
Bosanskohercegovački slučaj je možda zanimljivo uporediti sa prethodna dva i vidjeti kojoj praksi i javnoj reakciji je bliže društvo; da li britanskoj ili zimbabweanskoj?
Pokušajte zamisliti da u Bosni i Hercegovini neko osnuje organizaciju sličnu ciljevima onoj britanskoj koja se zove “Uhapsite Blaira”. Prvo bi se, dakako, pregledalo rodoslovlje osnivača ne bi li se ustvrdila nacionalna mržnja kao osnova građanske inicijative za privođenje nekog bivšeg političara osumnjičenog za počinjene ratne zločine.
Potom bi dio države osjetio samu organizaciju kao atak na sve njih i cjelokupnu istoriju naroda. Iz drugog dijela države bi se ubrzo oglasile porodice drugih osumnjičenika, druge nacionalen grupe, te zatražile istu vrstu podrške koju ima onaj prvi, što bi dodatno iritiralo prvu grupu. Ukratko i jednostavnije: to je Bosna i Hercegovina danas.
Stoga je jednostavnije baviti se bjelosvjetskim pitanjima i podržati akciju “Uhapsite Blaira” na internet stranici www.arrestblair.org gdje ćete vidjeti da se, osim ovog opisanog martovskog pokušaja u Strasbourgu, desio i pokušaj u januaru ove godine u Londonu. To je građanska inicijativa i niko osim Blaira ne osjeća se ugroženim, a on dobro zna da li je kriv ili ne.
radiosarajevo.ba
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.