Neven Anđelić: Cirkus Srbija

Poše: Neven Anđelić za B92 blog

Samo večeras u vašem gradu. Prije četiri godine u Beogradu, prošle godine u Londonu, a neki dan u Beču. Cirkus Srbija. Pratite kako birokratija srpskog pravosuđa potresa evropske prijestolnice, Interpol i Europol, dok u susjednim zemljama izaziva "dešavanje naroda" u Zagrebu i Sarajevu. Ne baš mnogobrojno, ali ljudi izađu na ulice s ne baš nejsvjetlijim riječima o Srbiji. Zapravo to možda i nije birokratski trik vec politički što je zaista teško za povjerovati ali zar bi neki "pisar" zaista mogao učestalo brukati sistem pravosuđa u svojoj zemlji. S druge strane, zar bi neki političar zaista ponavljao poteze koji su redovno završavali kao porazi: svi do sada od Beograda osumnjičeni pušteni su na slobodu u gradovima u kojima gostuje Cirkus Srbija. Stoga, ako su to posljedice političkih odluka, javnost u Srbiji je razočarana nizom neuspjeha, u komšiluku se stvaraju neprijatelji, a u evropskim prijestolnicama pokazuje državna neozbiljnost. Zaista mi se čini da je "cirkus" riječ koja prilično precizno opisuje niz akcija od kojih je posljednja pokrenuta protiv Jovana Divjaka.

Ilija Jurišić je prvo odležao tri i po godine u zatvoru zbog optužbe za ratne zločine da bi potom bio pušten da se vrati kući u Tuzlu. Potom je Ejup Ganić uhapšen u Londonu na osnovu optužbe koja se bazirala na istim dokazima koji su već ranije bili odbačeni u Hagu. I on se "slavodobitnički" vratio u Sarajevo. Doda li se ovim slučajevima sudbina Tihomira Purde koji je upoznao zenički zatvor na osnovu optužnice iz Srbije od koje je potom Srbija odustala te Jasmina Rendića koji je u trenutku pisanja ovog teksta još uvijek u mitrovičkom zatvoru na osnovu zahtjeva iz Afganistana koji je srpsko Ministarstvo pravosuđa odbilo, stiče se slika o pokušajima da se bude lokalni siledžija ali zbog nedostatka ili mišića ili pameti, postane se predmet ismijavanja. Cirkuska tačka. Zabava za malu djecu.
Tako je red stigao i na Jovana Divjaka na kojeg sarajevski Bošnjaci s ponosom ukazuju kako ovaj rođeni Beograđanin "baš lepo govori ekavicom u sred Sarajeva" misleći da se tako dokazuje tolerantnost. Isti taj general nikada se nije libio javno reci da "služi kao ikebana" u vrhu Armije Bosne i Hercegovine, da iako drugokomandujući po strukturi zapovjedanja, u odsustvu glavnog, komandu preuzimaju drugi, čak i amateri poput političara Izetbegovica iz čijeg se kabineta znalo rukovoditi vojnim akcijama. Svojedobno je i čin vratio uvrijeđen nekim političkim potezima sarajevske vlasti. U ratu su ga i hapsile neke jedinice armije čiji je on general bio. Konačno, na radiju je čuo da je penzionisan. Dakle, Divjak baš nije tip koji je karijeru pravio dodvoravajući se političkoj moći.

Sumnjičenje njega za zločin u sarajevskoj Dobrovoljačkoj ulici je ponovno ignorisanje događaja. On je bio prisutan u toj ulici početkom maja 1992. godine, ali bez obzira na lični autoritet kod dijela građanstva i boraca te armije nije imao komandnu moć o čemu svjedoči i izjava jednog od bošnjačkih lidera Zaima Backovića koji ukazuje na Divjakovu praktičnu nemoć i veliko nepovjerenje prema njemu u bošnjačkim vrhovima: "Šta će vam on? Izdao je svoj narod, izdaće i nas." Backović je, uz još nekolicinu, stvarno rukovodio operacijom u Dobrovoljačkoj. Ovo je zaključak koji se učestalo mogao čuti u medijima na osnovu niza izjava učesnika i svjedoka događaja.

Beogradu je bilo bitnije da pripremi seriju cirkuskih predstava nego da malo pomnije istraži uloge pojedinaca i potom zatraži izručenje onih čija se odgovornost eventualno može dokazati. Prošlogodisnji uhapsenik u Londonu Ejup Ganić ukazuje da "Srbija zabavlja svoj narod, šenluči, skreće mu pažnju sa svoje stvarnosti." Bivši beogradski uhapšenik Ilija Jurišic pak kaže da "Srbija se ponaša kao regionalni lovac, a Međunarodna zajednica to nijemo posmatra." Obojica istovremeno ističu nesposobnost bosanskohercegovačkog vrha. Ganic je "uvjeren da mnogi problemi, ne samo u ovom slučaju, proističu iz toga što su u bh. vlasti nesposobni ljudi", dok Jurišić smatra da "najviše je krivo naše pravosuđe, koje je moralo odraditi te slučajeve, a nije"! Nekompetentnost BH institiucija na umu je i Zorana Čegara, jednog od učesnika događaja u Dobrovoljačkoj ulici: "Ne krivim ja Srbiju, krivim naše političare i njih se bojim! Vlast nas nije ni obavijestila da protiv nas, optuženih za Dobrovoljačku, postoje potjernice, da nas Srbija traži."
Ironija je da se stavovi ovih ljudi o skandaloznoj nekompetentnosti institucija Bosne i Hercegovine poklapaju s mišljenjem Milorada Dodika koji osim što je izjavio da se nada da Srbija "neće odustati od naloga za privođenje" Divjaka, ističe da "Sud BiH nije nikoga procesuirao u slučaju Dobrovoljačka, što govori da je to nepotreban sud, koji je formiran da bi se presudilo Srbima, a to bio osnov za pisanje negativne istorije o Srbima". Predsjednik Republike Srpske često pokušava biti duhovit u javnosti i propustio je idealnu priliku da primijeti da se "samo Srbi hapse po svjetskim aerodromima" jer Jovan Divjak je Srbin, a tehnički govoreci mogao bi se i Ejup Ganić opisati kao takav na osnovu mjesta rođenja.
Stoga očito je da postoje dva problema zbog kojih je Jovan Divjak trenutno u austrijskom pritvoru. Jedan problem je ponašanje i nedostatak sposobnosti srpskog pravosuđa. Drugi problem je potpuna nespremnost državnih pravosudnih institutucija u Bosni i Hercegovini koje su imale osamnaest godina da procesuiraju slučaj "Dobrovoljačka ulica" ali se oglase samo povodom hapšenja na evropskim aerodromima zahtjevajući da se njima izruči osumnjičenik. Zbog javašluka i neznanja dvije grupe ljudi, jedne u Beogradu a druge u Sarajevu, Jovan Divjak, koji mjestom rođenja i prebivanja simbolično povezuje ta dva grada, provodi dane u zatvoru čekajući da još jedno evropsko pravosuđe spozna svu bizarnost procesa pravde i pomirenja u zemljama koje su nekada činile Jugoslaviju.