'Narko-Ne': Roditelji ovisnika mogu biti otežavajuća okolnost

Zloupotreba psihoaktivnih supstanci u Bosni i Hercegovini predstavlja društveni problem i problem javnog zdravstva. Prema mišljenju UN-ovog Ureda za droge i kriminal (UNODC), Bosna i Hercegovina kao država u tranziciji suočava se s dramatičnim socijalnim promjenama, koje su u direktnoj vezi s upotrebom psihoaktivnih supstanci i porastom problema koji su vezani za zloupotrebu droga.

Piše: Adriana Domazet

Teško je govoriti o broju ovisničkog ponašanja u BiH jer ne postoje sveobuhvatne studije o ovom problemu. Podaci koje je dobila Fena uglavnom su dio evaluacija projekata ili istraživanja različitih zdravstvenih, socijalnih institucija i organizacija koje se direktno ili posredno bave prevencijom ovisnosti.

Udruženje za prevenciju ovisnosti Narko-Ne radi na problemima nastanka ovisnosti radi smanjenja ovisničkog ponašanja i unapređenja zdravlja mladih u bh. društvu.

Odgovor na pitanje zbog čega mladi u BiH koriste psihoaktivne supstance vrlo je složen i uključuje niz faktora kao što su socijalna sredina, osobine ličnosti pojedinca, razni životni i razvojni stresovi kao što su problemi u porodici, u školi, s vršnjacima, zatim dostupnost psihoaktivnih supstanci, nepostojanje zakonske legislative, socijalna nesigurnost i besperspektivnost, stav je udruženja koja se bave problemom ovisnosti.

"S obzirom na to da je prošlo više hiljade mladih kroz naše udruženje, prema našem mišljenju i dosadašnjim istraživanjima, mlade osobe ulaze u svijet droge zato što žele pobjeći od stvarnosti (najčešće se to odnosi na njihove probleme), bježe od dosade, često teže rizicima eksperimentiranja", objašnjava za Fenu projekt koordinatorica Narko-Ne Andrea Mijatović.

Čest problem mladih, ističe ona, je njihova percepcija, shvatanje i (ne)razumijevanje situacije.

"Njihov stav je da ako nisi probao drogu ili alkohol, nisi in u društvu. Oni su često pod utjecajem show zvijezda te se u njihovoj percepciji kvalitet života vezuje za upotrebu psihoaktivnih supstanci", ocjenjuje Mijatović.

Prema istraživanju UdruženjaNarko-Ne, lokalne vlasti, osim ograničenih materijalnih sredstava kojim raspolažu, ne posjeduju dovoljno stručnih znanja i kapacitete za razvoj dobrog preventivnog programa.

"Stav našeg udruženja je da bi trebala postojati državna strategija o problemu ovisnosti. Treba biti sistematična strategija borbe protiv ovisnosti za sve uzraste", naglasila je Mijatović.

Jedinstven stav u prevenciji ovisnosti jeste da je prevencija dobar i raznovrstan način života. Mijatović ističe važnost da se taj način života živi.

"Prevencija ovisnosti znači praviti zdrave izbore svaki dan. Poenta je da život bude što raznovrsniji. Naprimjer, važno je znati da se s problemima, ma kakvi oni bili, trebamo suočiti, a ne bježati od njih. To je jedno od ključnih rješenja svake osobe", potcrtala je ona.

Zbog toga je danas, na osnovi širokog stručnog konsenzusa, unapređivanje životne kompetencije postalo noseći stup prevencije ovisnosti.

"Kada osoba kroz svoj rast i razvoj nauči konstruktivno rješavati svoje svakodnevne sukobe i nositi se s opterećenjima, preuzima odgovornost, izgraditi osjećaj samopouzdanja, onda se smanjuje mogućnost posezanja za sredstvima ovisnosti kao strategiji prevazilaženja životnih problema. Potrebno je shvatiti da ovisnost nije samo o psihoaktivnim supstancama, ovisnost o internetu ili kockanju je isto problem, isto je ovisnost", ističe Mijatović.

Na Zapadu je, 30 godina unazad, došlo do promjene paradigme u načinu sprečavanja ovisnosti, od samog pružanja informacija o sredstvima ovisnosti, ovisničkom ponašanju i posljedicama ovisnosti, do izgradnje posebne stručne discipline koja se bavi uzrocima zdravog razvoja, odnosno jačanjem zaštitnih i smanjenjem rizičnih faktora ličnosti i životne sredine mladih. Mijatović smatra, međutim, da roditelji nerijetko mogu biti i otežavajuća okolnost u prevenciji ovisnosti.

"Oni najčešće nisu zainteresovani i prilično su isključeni iz života svoje djece. Stav roditelja je da djeca naizgled izvršavaju svoje obaveze kako treba, a u suštinu se uopšte ne ulazi. U prevenciji ovisnosti potreban nam je partnerski odnos s roditeljima, a ne stigma koja je neprestano prisutna u bh. društvu", kaže ona.

Iako ovisnost o drogama spada u najteže sociopatološke pojave savremenog doba, nažalost, još  se ne može reći da postoje učinkoviti načini za njeno suzbijanje. Čak i u modernim i ekonomski moćnim zemljama ova pojava predstavlja vodeći problem.

Bosna i Hercegovina prolazeći kroz težak proces uspostavljanja društveno prihvatljivih sistema vrijednosti, suočena je s izazovima stvaranja demokratske stabilne države usklađene s evropskim standardima, posebno je izložena epidemijskom valu upotrebe i zloupotrebe svih psihoaktivnih supstanci. Bez obzira na činjenicu da razne vrste droga imaju različite efekte djelovanja na organizam, ipak njihova ponavljana upotreba ili zloupotreba vodi istom cilju - razvijanju bolesti ovisnosti.

Zbog toga je, upozoravaju svjetske zdravstvene institucije, prvi zadatak cjelokupne društvene zajednice, a posebno stručno profiliranih osoba, ponuditi programe primarne prevencije koji bi zainteresirali mlade da se aktivno uključe u njihovo provođenje.

Mijatović poručuje da mlade osobe moraju biti partneri u kreiranju programa prevencije, ne samo radi sebe već da bi svojim primjerom potaknuli svoje vršnjake da urade isto. Tako bi prevencija imala uzlaznu, progresivnu putanju i prerasla u trajni pokret.

Posljednjih godina u Bosni i Hercegovini, dodala je, raste broj mladih ljudi koji se pridružuju borbi za suzbijanje upotrebe i zloupotrebe droga. Zaslugom svih iz Udruženja Narko-Ne veliki broj mladih nikada nije uzeo prvu drogu, a što je glavni cilj primarne prevencije.

Svojim aktivnostima utječu na mlade da razvijaju samopoštovanje, kreativnost i komunikacijske vještine, adekvatno reagiraju, nenasilno se ponašaju i odgovaraju za svoje postupke.