Mustafa Cerić komentirao pomirenje Izetbegovića i Radončića: Najznačajniji bajramski ručak

Lijepa vijest. Jučer su u Sarajevu Bakir Izetbegović i Fahrudin Radončićimali bajramski ručak. Dva sata u četiri oka. Sami samcati razgovarali su o sebi i o nama. Nismo čuli razgovor, ali smo osjetili pozitivne vibracije u zraku i u duši.

Piše: Dr. Mustafa Cerić (Facebook)

Ima li iko u Bošnjaka da nije obradovan ovom viješću? Nema! No, i ako ima, onda je to njegova bruka. I neka ide na njegovu štetu.

Izetbegović i Radončić ručali zajedno: Palo veliko pomirenje!

Susret i razgovor, i to baš na Bajram, Bakira i Fahre, neki kažu da je najvažniji politički događaj u posljednjih pet godina. Možda, ali je sigurno da ovaj bajramski ručak može biti najznačajniji politički i nacionalni potez u sljedećih pet, deset i pedeset godina za bošnjačko uspravljanje i ispravljanje kičme, koja se vidno počela kriviti.

Najmanje je važno ko je inicijator susreta. Ko je pobjednik. Jer gubitnika nema. Jer kad je cijeli narod i država pobjednik, onda nikome nije važno da se njegovo ime spominje. Nije važno i šta su imali za meni. Najvažnije je da su obojica pokazali visoku političku zrelost i sposobnost da nadiđu sami sebe.

Niko nije savršen. Ali svako može biti odgovoran i savjestan. Bakir i Fahro pokazuju da su obojica i odgovorni i savjesni. To je za početak dovoljno da se nadamo da nas neće razočarati. Oni se dobro poznaju. Znaju prednosti i slabosti jedan drugoga. Bakir zna da je Fahro vrstan menadžer i dobro se snalazi u kriznim situacijama. Fahro zna da Bakir nosi Alijinu karizmu u našem narodu. Padale su teške riječi i s jedne i s druge strane. Sve smo to preživjeli. U strahu i neizvjesnosti. I nadali se jučerašnjem danu. Jer smo znali da nema drugog puta nego da se okupljamo oko naroda i države.

Svi znaju da je Fahrin potencijal kroz Avaz ogroman, ali bez koordinacije s drugima taj potencijal se uveliko smanjuje. Bakir nosi blagoslov babinog naslijeđa, ali bez suradnje s drugima to naslijeđe može biti prokletstvo.

Stoga, svima nam je jasno da nas strah jadnog od drugog vodi u propast. A bili smo gotovo došli do toga da nas je bilo više strah od nas samih nego od onih koji nam prijete referendumom. I neki od nas su bili počeli tražiti zaštitu i podršku od drugih na štetu svih nas. Susret Bakira i Fahre je označio kraj tome. Označio je kraj logici da Bošnjak mora žrtvovati drugog Bošnjaka da bi preživio. Ovo je pravi odgovor na izazov 15. novembra, kada je Dodik zakazao u službenom listu referendum, koji ima korijene iz devedesetih. A znamo kakve su od toga bile posljedice za naš narod - agresija i genocid. Neće nam niko pomoći ako ne pomognemo sami sebi.

Bakir i Fahro učinili su prvi korak da pomognu sami sebi. I nama, naravno. Mi treba da ih podržimo. Da ih hrabrimo da nastave. Da ne odustanu od zacrtanog puta, a to je da se svi okupimo oko zajedničkog cilja odbrane duhovne, nacionalne i državne linije protiv svih koji bi da nam ugrožavaju naš duševni mir, naš nacionalni ponos i našu državnu sigurnost.

Ja im stojim na raspolaganju na putu bošnjačkog i bosanskog jedinstva i snage kao nikad dosada. Jer vjerujem da Bošnjaci, odnosno Bosanci, nisu nikad bili u boljoj prilici da osiguraju svojoj djeci i unucima bolju i sretniju budućnost... ako su pametni... ako su odgovorni... ako su savjesni... ako nisu sujetni... ako nisu pakosni...

Bakir i Fahro su nam svojim primjerom pokazali da je moguće biti viši od samoga sebe...

Sada je red na svima nama...

Da budemo viši od samih sebe u interesu našeg naroda i naše države...

Allahu Milostivi, omili nam jedinstvo i slogu za istinu i pravdu... za slobodu i čast svakog od nas...