Mirza Softić: Lijepo je studirati u Evropskoj uniji

Ko god je završio fakultet ili pokušao studirati u Bosni i Hercegovini, iznervirao se barem dvocifren broj puta.

Ako ste čovjek koji ne talasa i koji prihvata sve ovdašnje devijacije, preporučujem vam da ostanete ovdje i da studirate na sarajevskom, tuzlanskom, banjalučkom ili nekom drugom bh. univerzitetu.

Ako već radite, a firma vas je ucijenila da morate imati visoku školsku spremu, onda možete upisati neki od poslijeratnih univerziteta za koje kolaju priče kako prodaju diplome za novac.

Ako, pak, niste od ovih, bježite odavde dokle vas noge nose i, ako imalo imate pameti, upišite fakultet u Njemačkoj, Austriji, Holandiji, Belgiji, Francuskoj, Češkoj, Sloveniji, Velikoj Britaniji, Švedskoj ili Italiji. Odlične opcije su i one van Evropske Unije, tj. Norveška ili Švicarska, a one malo slabije su južnije zemlje, poput Portugala, Bugarske ili Kipra, te postsocijalističke Mađarska, Slovačka i Poljska. Ni za živu glavu ne pomišljajte na Rumuniju ili Grčku, jer je tamo čak i gore nego kod nas.

Zašto sve ovo govorim? Godinama sam bio član studentske organizacije Erasmus Student Network, koja se bavi informisanjem i brigom o stranim studentima, organizuje konferencije i seminare, posjećuje događaje širom Evrope i radi razne druge projekte. Kroz tu organizaciju sam posjetio sve ove pobrojane zemlje i uvjerio se u kvalitet studija. Studenti u tim državama, naravno, nemaju pojma koliko su sretni, pa se često i sami žale na uslove, a pritom imaju besplatan javni prevoz, vozove i autobuse, te popust na domaće aviokompanije, smiješno jeftinu hranu i pogodnosti pri iznajmljivanju stanova ili soba.

Holandija
Primjerice, u Holandiji, pored svega ovoga nabrojanog, postoje i razni fondovi gdje možete posuditi novac i vraćati ga onoliko godina koliko želite, nakon što se zaposlite. Recimo, možete napraviti dogovor od 30 godina i onda ćete, bez kamata, državi vraćati školarinu i životne troškove, tek kada počnete raditi. Za život vam je godišnje potrebno oko 10.000€ da pokrijete školarinu, smještaj, hranu i osiguranje u jednom studentskom gradu, što znači da ćete ukupno trideset ili četrdeset hiljada eura, u zavisnosti koliko dugo i koji nivo studirate, vraćati po 80 do 120 € mjesečno.

Ako stanujete u roditeljskom stanu, ovi troškovi će biti neuporedivo manji. Takav način života je poznat jedino Balkancima i Talijanima, dok će domaći studenti sve vrijeme raditi i izdržavati se, pa će pozajmica moći biti i manja. Za razliku od naših pravila studija, u Holandiji vam može ići staž dok studirate redovno, čak i ako ste stranac, a tako je i u još nekim zemljama.

Ono što nije lijepo je činjenica da javni prevoz mogu koristiti jedino domaći studenti, jer se on finansira iz poreza. Što se ostalih beneficija tiče, ova zemlja je sređena od početka do kraja, pa je tako i sa univerzitetima. Svaki univerzitet ima organizaciju koja će vam pomoći oko smještaja, pobrinuti se za vašu socijalizaciju, pomoći vam da bolje upoznate ljude i grad, uključiti vas u sve moguće tokove, do tolike mjere da će vam kupiti bicikl u vaše ime, ako to već ne znate učiniti sami.

Budete li htjeli popiti kafu u studentskom holu, a nemate sitno za automat, tu je mašina koja će vam rasitniti novac. Vi ubacite npr. 10€, a izađu vam kovanice od pola, 1 i 2 €. Takvi detalji postanu normalni nakon određenog boravka, ali na prvi pogled vam se sve to čini nevjerovatnim, ne možete se snaći i konstantno mislite da se radi o skrivenoj kameri.

Ono što je najvažnije, studijski programi su izuzetno kvalitetni, kadrovi su veoma cijenjeni u cijelom svijetu i zaista se ima šta čuti. Ne može se desiti da profesor ili asistent jednostavno i bez objašnjenja ne dođu na predavanje, a kamoli da zaglave u kafani, kao što to rade neki od naših "akademskih veličina". I sam sam, studirajući na FPN, bio uskraćen za predavanja jednog političko-akademskog "genijalnog uma" jer se isti nije mogao suzdržati od alkoholizma, a u normalnom svijetu bi davno dobio otkaz.

Slovenija i Austrija
Ako se ipak odlučite na malo bližu varijantu, Slovenija ili Austrija su idealni izbori. Austrija još poštuje ugovor iz austrougarskog vremena, kada je dogovoreno da naši studenti mogu studirati pod istim uslovima kao i Austrijanci. Ako su vam neke od sjevernih zemalja skupe, pokušajte naučiti njemački i idite u Beč, Grac, Linc ili Salzburg. Tu vam se nude razne opcije, a svaki student može naći nešto za sebe. Nije potreban ogroman novac, pogotovo poredeći s našim fakultetima u posljednje vrijeme, koji sve više postaju institucije za pravljenje viška novca, a sve manje znanstvene ustanove. Austrija je blizu, autobus ili voz do nje nije skup i imate pogodnosti prilikom putovanja. U Beču vam uopšte, za početak, nije ni potreban neki strani jezik, jer na svakom koraku neko govori našim jezikom, pa ćete se lako snaći. Ne moram ni govoriti koliko je odlično organizovan univerzitet, a i sam grad je idealno usklađen.

U Sloveniji je, naizgled, komplikovano upisati fakultet. Međutim, u praksi to mnogo lakše izgleda. Upoznao sam nekoliko Bosanaca koji su fiktivno polagali slovenski jezik i kojima je omogućeno da predavanja slušaju na slovenskom, a da u početku polažu na našem, pa im je time dato dovoljno vremena da nauče domaći jezik.

Zakon kaže da morate znati slovenski da biste studirali na tom jeziku, ali čak je i sam dekan Fakulteta za organizacijske nauke u Kranju, jednom prilikom izjavio kako nikome ne prave probleme pri upisu, tako da vam toplo preporučujem ovaj fakultet. Informacije možete naći na stranici mariborskog univerziteta ili direktno na http://www.fov.uni-mb.si/, a ovaj fakultet pruža veoma široko znanje, od menadžmenta, ekonomije, marketinga, informatike, pa do programiranja i komunikacija. Jedini slični njemu, na našem govornom području, nalaze se u Beogradu i Varaždinu.

Ako nemate državljanstva Hrvatske ili Srbije, lakše ćete biti primljeni u Kranj, a imaćete i diplomu iz Evropske Unije. Drugi fakulteti u Ljubljani i Mariboru, kao i oni na Primorju, takođe pružaju odlične usluge, pa i oni mogu doći u obzir. Studentski standard u Sloveniji veoma visoko kotira, jer se sami studenti konstantno bore za svoja prava. Zbog toga postoje jeftinije menze, kartice za ishranu, jeftini studentski domovi, odlični udžbenici itd. Trenutno je u toku borba za studentski rad, jer su novom odredbom slovenske vlasti zabranile redovno studiranje i rad u isto vrijeme, pa su se slovenski studenti odlučili za velike proteste. Kod nas je takav zakon na snazi već godinama, i niko nikad ništa nije poduzeo. Jednostavno, to se zna i prihvata se bezuslovno da – ako studirate, rada nema.

Njemačka, Belgija, Francuska
Njemačka je, kao i ostale, gore pobrojane zemlje, takođe država velikih mogućnosti za studente. Stipendije daje njemačke organizacija «Deutscher Akademischer Austausch Dienst», ifnormacije su dostupne na www.daad.de, ali svoj boravak morate planirati najmanje godinu i po unaprijed. Kada budete primljeni na neki njemački fakultet, sredina jula je rok za slanje aplikacija u «DAAD», i to za narednu školsku godinu, tako da teoretski još imate vremena za sezonu 2011./2012.

U Belgiji i Francuskoj uglavnom morate znati francuski jezik, ali postoje i programi na engleskom. Teškoća je u tome što ove zemlje ne pružaju mnogo stipendija našim državljanima, a i informacije nisu uvijek tako lako dostupne kao na njemačkim, austrijskim ili holandskim univerzitetima. Od programa stipendiranja za naše studente, najpoznatiji je Basileus, koji vas može poslati na Univerzitet u Nici, ali treba napomenuti da je život u Francuskoj neuporedivo skuplji nego npr. u Njemačkoj ili Austriji, pa stoga treba biti pripremljen i dobro informisan.

Mađarska
Mađarski «Centralni univerzitet u Budimpešti» svake godine ima program stipendiranja za naše studente, a kvalitet njegovih fakulteta je na zavidnom nivou. Informacije o tome možete dobiti nekoliko sati dnevno preko Skypea, gdje je CEU registrovan i njegovi kadrovi dostupni. Život u Budimpešti nije skup i prihvatljiv je našim standardima, a i tamo će vas dočekati gostoljubive organizacije koje će vam pružiti informacije o svemu što vas zanima.

Kao student, u Mađarskoj možete za 2500 forinti (oko 18 KM) imati mjesečnu kartu za javni prevoz, domovi su veoma jeftini, hrana takođe dostupna i u izobilju, pogotovo za studentski standard. Konekcija sa Bosnom i Hercegovinom je odlična, možete koristiti voz ili avion, u zavisnosti od toga kojem sloju pripadate.

Ono što je sigurno jedna od najzanimljivijih informacija tiče se mađarskog noćnog života. Naime, u ovoj zemlji imate mnogo internacionalnih kafića, gdje se skupljaju isključivo stranci. Engleski jezik nije mnogo popularan među mađarskim svijetom, pa je to direktno utjecalo da se naprave grupe stranaca i takvi kafići, restorani, diskoteke... Ovim putem sigurno nećete naučiti mađarski, ali ako ne namjeravate ostati u toj zemlji nakon studija, možda je bolje da tu energiju usmjerite na učenje nekog upotrebljivijeg i lakšeg jezika. Budimpešta i Pečuj su gradovi sa velikim međunarodnim krugovima, pa nećete imati problema sa socijalizacijom. Mladi uglavnom govore engleski jezik, dok sa ljudima iz socijalističkog doba to već nije slučaj, jer su oni učili ruski i njemački.

Ne idite radi lokacije, već radi programa
Preko programa Basileus, ali i drugih programa, dostupnih uglavnom u ambasadama ovih zemalja, moguće je otići još u Švedsku ili Italiju. Gdje god da odete, nemojte ići radi lokacije, nego radi studijskog programa, koji je manje ili više kvalitetan. Obratite pažnju na to da li ćete se vraćati i može li se uopšte u toj zemlji ostati nakon studija, te koliko će vam vremena trebati za nostrificikaciju diplome. Takođe, sjetite se da u nekim zemljama nema mnogo ljudi sa našeg govornog područja, pa se nije baš lako odmah snaći, pogotovo ako vam je domaći jezik potpuno nepoznat.

Ono za šta ne morate brinuti je svakako odnos asistenata i profesora prema studentima. Ukoliko ste pošten i vrijedan radnik, sigurno će vam se to isplatiti. Ne može vam se desiti da ne dobijete odgovor na mail, neka druga neugodnost ili glupost kakva se kod nas viđa. Ljudi su tu uvijek na raspolaganju, a dokle to ide, govori činjenica da se recimo u Holandiji, profesori i studenti međusobno ne persiraju.

Svaka od ovih opcija, bilo koju da odaberete, mora biti mnogo unaprijed isplanirana. Barem godinu i po, ili u boljem slučaju, dvije, potrebno vam je da se pripremite na svoj boravak, te da sakupite sve papire za vizu, završite svu administraciju i konačno preselite. Viza se čeka uglavnom oko tri mjeseca, a kada je dobijete, onda u odabranoj zemlji čekate dozvolu za boravak i eventualnu radnu dozvolu.

Zašto je to tako komplikovano, zahvalite bh. političarima i javnom mnijenju koje ih konstantno bira, pa i sebi, ako ste zaokruživali isto svih ovih godina. Trenutno možemo biti sretni što nas neki od ovih univerziteta uopšte žele, jer naše vlasti nisu učinile apsolutno ništa na prilagođavanju studijskih programa Evropskoj Uniji.

Zbog toga rijetko kad možemo studirati semestar ili dva vani, samo ponekad možemo obavljati studentsku praksu u inostranstvu, i to isključivo preko AEGEE-a, AIESEC-a ili BOHEMSA-e, organizacija koje zbog toga i postoje, a za razliku od prosječnog EU studenta, možemo samo sanjati da fakultet završimo na tri ili četiri različite lokacije. Kada se pridružimo npr. programu Erasmus, moći ćemo početi studirati u Sarajevu, zatim jedan semestar provesti u Ljubljani, naredni u Barceloni, pa se vratiti u Sarajevo i na kraju završiti u Berlinu. Tako već godinama studiraju mnogi studenti širom Evrope, a za Erasmus nije potrebno pridruživanje Evropskoj Uniji, pa čak ni status kandidata.

Ono što nas može utješiti je da ima i lošijih pozicija od naše. Hrvatski studenti ne mogu koristiti pogodnosti Erasmus programa, iako država na to ima pravo još od 2003. godine.