Miljević: Ovakav penzioni sistem BiH može svaki čas kolabirati

Ukoliko se ne poveća broj zaposlenih u Bosni i Hercegovini, penzioni sistem naše zemlje, postat će neodrživ.

Ovo je još jedan u nizu problema naše države. Naime, posljednjih godina stalno se pogoršava odnos broja penzionera i broja radnika.

Broj penzionera u Republici Srpskoj skoro je izjednačen s brojem zaposlenih, dok se u Federaciji BiH ovaj broj značajno primakao.

"Idealno bi bilo kada bismo imali tri zaposlena na jednog penzionera, no daleko smo mi od tog trenda", rekao je za Radiosarajevo.ba glasnogovornik Federalnog zavoda za PIO Tomislav Kvesić.

"Prema idealnim parametrima, trebali bi imati tri zaposlena na jednog umirovljenika. Dakle mi trenutno imamo 1,13 zaposlenih na umirovljenu osobu, što je nepovoljan odnos. Drugim riječima, mirovinski sustav ne može računati na dugoročnu stabilnost, ako se taj omjer zadrži".

Jedno od rješenja prema mišljenju Kvesića je aktivniji rad porezne uprave i inspekcije kako bi se spriječio rad na crno, no ipak povećanje broja zaposlenosti je prioritet.

Prema podacima Zavoda za statistiku FBiH u decembru 2013. evidentirane su 438.593 zaposlene osobe, a u istom periodu u Federaciji je bilo 388.686 umirovljenih osoba.

Podaci o rastu broja penzionera i stagnaciji ili padu broja zaposlenih su već odavno alarmantni i mnogi od nas na to upozoravaju već godinama, rekao je za Radiosarajevo.ba ekonomski analitičar Damir Miljević.

"Evo dočekali smo da se broj zaposlenih u Republici Srpskoj gotovo izjednači sa brojem penzionera, dok će se u Federaciji to desiti vrlo brzo. Po mom mišljenju dva su osnovna uzroka za to. Jedan je što su vlasti neselektivno i ne vodeći računa o mogućnostima, a sve zbog dobijanja jeftinih političkih poena, u prethodnom periodu dijelile pravo na penziju i šakom i kapom i time opteretili penzione fondove penzionerima za koje nisu uplaćivani doprinosi. Drugi je razlog u tome što u zadnjih 7 do 8 godina vlasti na svim nivoima nisu učinile gotovo ništa na popravljanju poslovne klime, razvoju privrede i zapošljavanju nego su se bavile isključivo same sa sobom i obezbjeđivanjem ličnih i partijskih interesa."

U prilog tome, ističe Miljević, govore i podaci da je prosječna plaća u privredi BiH od 2007. do danas porasla za 76 maraka, prosječna penzija svega 68 maraka, dok je rast plata u administraciji i izvršnoj vlasti bio čak 217 KM. To najbolje govori u čiju su korist vlasti radile, dodao je on.

Prema mišljenju Miljevića, penzioni sistem već nije održiv samom činjenicom da se od prosječne penzije u ovoj zemlji ne može ni preživjeti, jer kako kaže, neko ko je 35 ili 40 godina redovno uplaćivao doprinos za penziono, bez obzira na visinu plaće, morao bi od te penzije moći zadovoljiti bar osnovne ljudske potrebe što je danas u 95% slučajeva nemoguće.

"Kada uz to dodamo i činjenicu da svaki čas budžeti ili finansijske institucije moraju priskakati u pomoć za isplatu čak i ovako niskih penzija, jasno je da sistem nije održiv i da se može svaki čas očekivati da kolabrira."

Miljević smatra da je situacija toliko alarmantna i penzioneri dovedeni bukvalno na ivicu umiranja od gladi da se trenutna situacija mora pod hitno rješavati.

Bolesnih i gladnih je sve više

"Po mom mišljenju ovako radikalno loša situacija traži radikalne mjere. Prva bi trebala biti rasterećenje penzionih fondova od svih onih koji penziju nisu zaradili. Njihove penzije bi trebalo da se isplaćuju iz budžeta, a ne iz fonda i to na teret onih koji su im te penzije i dali. Mislim na vlast. Situacija u zemlji je alarmantna, bolesnih i gladnih je sve više i vlast mora podnijeti teret situacije zajedno sa građanima. U tom smislu mora doći do drastičnog rezanja svih troškova budžeta na svim nivoima i to prvenstveno plata, privilegija, materijalnih troškova i investicija u upravljački i birokratski aparat države na svim nivoim, a ta sredstva usmjeriti u isplatu penzija onima koji su penziju stekli po osnovu nekih drugih prava, a ne prava po osnovu uplate doprinosa u penzione fondove", naglašava Miljević.

Na taj način, kaže on, penzioni fondovi bi bili u situaciji da se stabiliziraju na kratak rok i osiguraju veće penzije za one koji su ih stvarno zaslužili.

"Veće penzije bi značile i veću potrošnju te kategorije stanovništva što bi se odrazilo i na veću tražnju za proizvodima i uslugama na tržištu, a samim tim i na pokretanje proizvodnje. Naravno da bez dobrog privrednog ambijenta, smanjenja kriminala i korupcije i otvaranja novih radnih mjesta, i to prvenstveno u tzv. realnom sektoru ekonomije, ne može biti govora o kvalitetnom penzionom sistemu."

Bilo kakva reforma penzionog sistema koja će se svesti na "kozmetičke" zahvate tipa povećanja penzija za pet posto neće dati efekat, kaže Miljević.

"U ekonomiji nažalost ne postoje čarobna rješenja na kratak rok i put do penzije dostojne čovjeka će nažalost biti dugačak", dodaje on.