Mihajlo, Jovo, Čedo i ostala raja: Milorade, i Srbi su se hrabro borili i ginuli za BiH

(Ti ništa ne znaš o gradu u kome ja živim
Ti nemaš pojma o kući u kojoj ja jedem
Ti ne znaš ništa
O hladnom zdencu
Iz koga ja Pijem)
(Mak Dizdar)

Valjda računajući na umor čestitog svijeta da iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec reagiraju i prokazuju sve laži čovjeka švercerskog mentaliteta, sve njegove gnusne izjave od „arlaukanja 'odža“ i „podaničkog naroda“ do priče o praznim tabutima u Srebrenici, član Predsjedništva BiH, notorni Milorad Dodik jučer je na društvenim mrežama kritizirao visokog predstavnika Christiana Schmidta, i to zbog tvrdnji „da su ljudi ginuli za BiH“.

Piše: Faruk Vele

Za svoju jedinu domovinu

„Nisu svi ljudi ovdje ginuli za BiH. Srbi su stvorili Republiku Srpsku i oni su ginuli i borili se za njenu nezavisnost i slobodu“, poručuje Dodik Schmidtu, istom onom visokom predstavniku iz Njemačke koji u Goraždu sa stanovitim strahopoštovanjem najavljuje da će „rado popiti šljivovicu“ sa liderom SNSD-a.
Ne zbog nas, već zbog raznih „schmidtova“ koji su spremni progutati sve laži domaćih fašista da bi im se odobrovoljili, a mnogo više zbog historije i odnosa prema čestitim ljudima koji nisu dvojili koja je njihova domovina i šta oni jesu - valja podsjetiti na notorne činjenice.

Da, Milorade, i bosanski Srbi su se hrabro borili za Bosnu i Hercegovinu, borili su se u redovima Armije RBiH i pokazali veliku hrabrost.

Za Bosnu su se politički borili i bore i prof. dr. Mirko Pejanović, i Bogić Bogićević, i Miro Lazović, i Tatjana Ljuić Mijatović i Vladimir Srebrov, i Vlastimir Mijović i toliki drugih znani i manje poznati. Bore se i danas i Milan i Vojin i Saša i Aleksandar i Igor i drugi ponosni Bosanci.

Ali, mnogi su se prije 30-tak godina borili i oružjem.

Bosanac sa dna kace

Među njima svakako je najistaknutije ime Jovana Jove Divjaka, legendarnog komandanta i generala.
Njegova posljednja poruka govori dovoljno o istinskoj ljubavi i borbi za BiH. Do posljednjeg daha.
“Neka mi je sretna bosanska zemlja s ljubavlju koju nosim sa sobom”, napisao je u pismu i potpisao se "Vaš Jovan, Bosanac i Hercegovac, sa dna kace".

„Interesantno je da su ovi ljudi izabrali stranu na kojoj su branili svoju jedinu državu, iako su mnogi članovi njihovih porodica bili na suprotnoj strani“, reći će mi Avdo Huseinović.

Ovaj hrabri istraživač je prije nekoliko godina snimio dokumentarni film upravo o bosanskim Srbima herojima odbrane Republike BiH.

Među njima su svakako heroji poput: Čede Domuza, Mihajla Petrovića, Radenka Abazovića, Gorana Stošića, Sretena Lojanice, Aleksandra Ace Stankovića, Nenada Milojevića, Vlajke Bandića, Dragana Ćurka...

Neki od njih su posthumno odlikovani najvećim ratnim priznanjima kao heroji bosanske vojske.

„Na Drini ću biti veći Srbin od svih Srba“

Može li se, Milorade, biti veći Srbin o majora Mihaila Petrovića, rođenog Beograđanina, Bosanca i ČOVJEKA - po svojem osobnom izboru?

„Nakon razaranja Turbeta i Karaule i susreta kolona prognanih sa područja Bosanske krajine, postao sam veći Musliman od svih bosanskohercegovačkih Muslimana. A na Drini i Savi biću veći Srbin od svih bosanskohercegovačkih Srba“, kazao je Petrović u intervvjuu novinarki Nađi Riđić koji je objavljen na TV BiH.

Bolničarka Rada

„Mi smo se zakleli Bogu i Bosni da mi nikada dok ijedan gore ima nećemo popustiti pred najezdom četničkog agresora“, reći će heroj Radomir Rade Zoranović, heroj odbrane Sarajeva.

Znate li priču o pokojnoj Radinki Radi Kovač, bolničarki 182. viteške fočanske brigade Armije Republike Bosne i Hercegovine? Sve je dala za Bosnu. Je li ona manje Srpkinja zbog toga, Milorade?

Za BiH se borio i Radenko Abazović po kome jedna sarajevska ulica nosi ime. Poginuo je u nevjerovatnoj situaciji kada je minobacačka granata uletjela kroz kupolu transportera tokom velikih bitaka na Stupu, i to u trenutku, dok je transporter bio u pokretu!

A, šta reći za pokojnog Sretena Lojanicu, heroja iz Pazarića?

U jednom pismu je napisao svom najboljem prijatelju Sudi Mehmediću da se, u slučaju da pogine, “Sudo pobrine za njegovu porodicu“.

Nedugo nakon toga, zajedno će poginuti u borbama sa bojovnicima HVO-a iz Kreševa, u junu 1993. godine.

Prva slavna - pravoslavna

Za Bosnu je svoj život, Milorade, položio i Čedo Domuz. Čovjek je to koji je obilježio herojske borbe za oslobađanje Igmana i Trnova 1992., kada i gine.

Njegova jedina želja bila je da bude pokopan uz svoje partizanske borce na Igmanu.

Bosnu je srcem branila i Prva slavna brigada Armije RBiH koju su zbog nekoliko stotina Srba u njoj u Sarajevu tokom opsade prozvali „Prva slavna-pravoslavna“.

Nije li jedan od heroja odbrane Sarajeva Dragan Mioković, čovjek koji će kasnije svjedočiti protiv zločinca Radovana Karadžića? Hrabro je policijski dokumentirao istinu o zločinima u Sarajevu i stradavanju njegovih građana, ma kako se zvali.

Nije li i Slaviša Šućur, legendarni tenkista, najbolji u Armiji RBiH, uništavao agresorske tenkove, a Aleksandar Saša Gajić, poručnik Petog korpusa Armije RBiH, ih zarobljavao?

I oni su Srbi koji su branili BiH, Milorade.

Slava im

Mnogi su danas ponosni veterani vojske koja je prvi put poslije puno stoljeća branila samo svoju Bosnu i Hercegovinu.

Jedan od njih je Predrag Vukosav iz Mostara, dobitnik „Zlatnog ljiljana“, koji je čak pet puta ranjavan. Tri puta u borbama sa srpskim snagama, koje veliča Dodik, a dva puta sa snagama HVO-a.

Stopostotni invalid je ostao nakon ranjavanja koje je nastupilo poslije potpisivanja Washingtonskog sporazuma, dok je izvlačio tijela ubijenih u mostarskoj Šantićevoj ulici, na liniji razgraničenja. Tada ga je snajperista HVO-a pogodio u glavu.

Još stotine i hiljade bosanskih Srba bili su duže ili nešto kraće vrijeme u redovima branioca Bosne i Hercegovine. Još toliko njih stradalo je na ulicama Sarajeva, tokom opsade, i drugih bh. gradova. Iz samo jednog razloga - jer su izabrali državu Bosnu i Hercegovinu.

Neka je slava i hvala svim Srbima i drugim Bosancima koji položiše svoje živote za nezavisnost i slobodu Bosne i Hercegovine.

Mi ih, Milorade, nećemo zaboraviti. U inat svim lažima!