Matematika za spas sistema

Jučerašnjim sastankom i (polu)dogovorom Zlatka Lagumdžije i Dragana Čovića, po svemu sudeći, počinje proces deblokiranja formiranja vlasti, barem u Federaciji Bosne i Hercegovine. Odnosi ova dva lidera i njihovih stranaka zapravo su ključni i za formiranje vlasti na državnom nivou. U javnosti je sukob HDZ-a i SDP-a predstavljen kao sukob za BiH i protiv nje, odnosno kao borba legitimnih i manje legitimnih Hrvata.

Ipak, sudeći po temi razgovora i dogovora, a to je raspodjela hrvatskih ministarskih fotelja u Vladi Federacije BiH, gdje, po nekim najavama, tri resora pripadaju HDZ-u a dva „platformašima“ i SDP-u, jasno je da je posrijedi klasični stranački sukob oko puke raspodjele vlasti.

Istina, valja priznati da će dogovor Čovića i Lagumdžije, koji nije konačan, ali mu je najavljen i nastavak, okončati političku krizu u Federaciji koja će imati budžet na kraju marta.

Opet, valja priznati i to da dogovor ova dva lidera po ko zna koji put svjedoči o suštini politike, a to je raspodjela moći u institucijama sistema.

Lagumdžija i Čoviću su mjesecima jedan drugog demonizirali putem svojih medijskih aparata, demonizirajući tako i etničke skupine u Bosni i Hercegovini. Obračuni političkih protivnika i razmjena teških riječi nisu ništa strano političkom djelovanju. Ipak, kako su u Bosni i Hercegovini politički lideri ujedno i narodni lideri, njihovi postupci, riječi i nastupi ostavljaju traga u masama.

Lagumdžija i Čović sigurno će zaustaviti političku krizu u smislu normalnog rada institucija, ali društvena kriza i pojačana etnička netrpeljivost te osjećaj ugroženosti bosanskohercegovačkih Hrvata teško da će biti riješeni jednim stranačkim, matematičkim dogovorom.