Maksimović 1992. u Zvorniku ubio trojicu braće i još jednog civila, Sud u Beogradu donio presudu

Viši sud u Beogradu donio je u petak presudu kojom je optuženog Dalibora Maksimovića osudio na kaznu zatvora u trajanju od 13 godina zbog ubistva četiri bošnjačka civila 18. aprila 1992. godine, u objektu fabrike obuće "Standard" u Karakaju, općina Zvornik.

Kako je Maksimović već ranije pravnosnažnom presudom osuđen zbog ratnog zločina na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina, sud mu je izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 15 godina. Istom presudom, oštećeni su upućeni da u parničnom postupku ostvaruju imovinskopravni zahtjev. Obrazlažući presudu predsjednik sudskog vijeća je naveo da je sud prilikom odmjeravanja kazne optuženom, imao u vidu činjenicu da je Maksimović krivično djelo izvršio u stanju smanjene uračunljivosti, ali ne bitno, objavio je Fond za humanitarno pravo (FHP).

FHP ocjenjuje da izrečenom jedinstvenom kaznom nije u potpunosti ostvarena svrha kažnjavanja, dok upućivanje oštećenih da u parnici ostvaruju imovinskopravni zahtjev smatra povredom prava oštećenih na adekvatan pravni lijek. Prilikom odluke o imovinskopravnom zahtjevu oštećenih, kako su naveli iz FHP-a, sud mora da ima prije svega u vidu oštećene i njihovo pravo na naknadu štete kao minimalni simbolički akt obeštećenja za gubitak bliske osobe, a potom i to da postoji obaveza suda da se pitanje naknade štete riješi u krivičnom postupku.

FHP ističe da je oštećena Fehrija Čirak, supruga ubijenog Fadila Čiraka, istakla imovinskopravni zahtjev o kojem je sud mogao vrlo jednostavno da odluči jer je bio preciziran i potkrijepljen svim materijalnim dokazima koji su potrebni da bi se ostvario u parnici. Da bi odlučio o imovinskopravnom zahtjevu, navode iz FHP-a, sudu nije bilo potrebno nikakvo vještačenje, niti bi se takvim odlučivanjem odugovlačio krivični postupak. Sud je, dodaju, i pored smjernica koje je izdao Vrhovni kasacioni sud još 2019. godine, da se o imovinskopravnom zahtjevu odlučuje tokom krivičnog postupka i da to treba da bude pravilo, nastavio sa starom praksom da ga ne dosuđuje.

Javno tužilaštvo za ratne zločine (JTR) podiglo je 10. maja 2019. godine optužnicu protiv Dalibora Maksimovića kojom je terećen da je kao pripadnik TO Milići VP 7296 Milići, 18. aprila 1992. godine, u popodnevnim satima, u objektu fabrike obuće "Standard" u Karakaju ubio braću Iljaza, Nijaza i Nedžada Karaosmanovića i Fadila Čiraka.

Prema navodima optužnice, Maksimović je, nakon saznanja da je tog dana u Zvorniku poginuo pripadnik njegove jedinice, u prizemlju "Standarda" naoružan automatskom puškom rafalnim hicima pucao u leđa četverici bošnjačkih civila koji su s lisicama na rukama sprovođeni iz prostorija policije na spratu. Tom prilikom ubio je civile Fadila Čiraka, Iljaza i Nijaza Karaosmanovića, dok je NN osoba uspjela da pobjegne. Zatim je optuženi zajedno sa još jednim NN vojnikom prišao do ranjenog Nedžada Karaosmanovića koji je u tim trenucima davao znakove života, te su ga do smrti udarali nogama po tijelu.

Optuženi Dalibor Maksimović je 2019. godine pravnosnažno osuđen za ratni zločin presudom Višeg suda u Beogradu na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina za ubistvo četiri civila i silovanje jedne Bošnjakinje, te mu se sada, prilikom izricanja kazne, zbog zakonskih ograničenja, morala izreći jedinstvena kazna zatvora u trajanju od najviše 15 godina. Time je faktički, za ubistvo bošnjačkih civila u objektu "Standard" u Zvorniku, nekažnjen.

Porodice žrtava su ovom presudom dobile minimalnu satisfakciju da je u sudskom postupku utvrđeno kako su stradali njihovi najmiliji i ko je za to dogovoran, istakli su iz Fonda za humanitarno pravo.